Monthly Archives: January 2015

Postulati Syrize

Ima nekoliko dana mi se vratija entuzijazam i optimizam glede stanja u svitu. SYRIZA je pobijedila na izborin u Grčkoj i uspila je formirat vladu! Inače, Sriza je koalicija “radikalno” lijevih stranaka u Grčkoj. Raikalno je pod navodnicin jer su te stranke radikalne jedino sa stajališta podaničke politike, politike dobrovoljnog ropstva neoliberalnon kapitalizmu, desnici i europskoj uniji. Meni je SYRIZA jedna normalna stranka sa normalnon politikon, dok bi recimo stranke koje su više desno od SYRIZE moga nazvat radikalno upropaštavajućin za društvo. Socijaldemokracija u formi u kojoj postoji danas u Europi je bankrotirana ideja. Socijaldemokratija nema odgovore, desnica je skupa sa socijaldemokracijon krivac za današnje stanje društva, jedini koji imaju prave odgovore su ljevica poput SYRIZE i stranke poput SYRIZE su jedine koje se zapravo mogu i zvat ljevicon, socijaldemokratija, pa čak uključujući i ovu kod nas je zapravo desnica. Ljevica je jedino naspram nacionalističkih stranaka poput HDZ-A SDA, ali ona je po svome stavu naspram današnjeg sistema desnica. Da ja dalje ne duljin, evo postulate SYRIZE, pa sami propusudite je li ovo bolje od naših stranaka ili nije.

1.Kontrola javnog duga, ponovno pregovaranje visine kamata te obustavljanje dospjeća sve do obnove privrede zemlje, te do vremena kad se zaposlenost vrati na razuman nivo.
2. Zahtijevanje od Evropske unije promjene paradigme funkcioniranja Europske Centralne Banke tako da financira javne projekte i javne investicije;
3. Uvođenje porezne stope od 75 % na dohodak iznad 500.000 EUR
4. Promjena izbornog sistema sa većinskog na proporcionalni
5. Povećanje oporezivanja korporacija najmanje do prosječnog nivoa u EU
6. Uspostavljanje poreza na financijske transakcije te specijalnog poreza na luksuzne robe
7. Delegalizacija spekulacija na derivativnim financijskim instrumentima
8. Likvidacija financijskih privilegija Crkve
9. Borba za ukidanje bankarske tajne te s nelegalnim transferom kapitala u inozemstvo
10. Radikalno smanjenje izdataka u vojne svrhe
11. Porast minimalne plaće na nivo prije socijalnih rezova – 750 EURo mjesečno
12. Korištenje praznih (neiskorištenih) objekata u vlasništvu države, banaka i crkve u svrhe javnog dobra
13. Pokretanje besplatnih menzi u javnim školama
14. Potpuno besplatna zdravstvena zaštita u punom kapacitetu za sviju, pa i nezaposlene, beskućnike te osobe vrlo niskih primanja
15. Doplata u visini najmanje 30% na rate hipotekarnih kredita za porodice bez primanja te s vrlo niskim primanjima, koje imaju problema s plaćanjem kredita
16. Povećanje doplatka za nezaposlene te socijalne pomoći i za samohrane roditelje, starije i invalidne osobe, te porodice lišene primanja
17. Smanjenje poreza na osnovne robe široke potrošnje
18. Nacionalizacija banaka
19. Renacionalizacija privatiziranih preduzeća osnovne javne upotrebe te strateških branši za razvoj zemlje: preduzeća, elektroprivrede, vodovoda i kanalizacije, željeznice, aerodroma, pošte
20. Preferencije za investicije u obnovljivu energiju i programe zaštite životne sredine
21. Izjednačenje plaća muškaraca i žena
22. Redukcija elastičnih oblika zapošljavanja u korist ugovora o radu na neodređeno vrijeme
23. Uzimanje uposlenika pod zaštitu države kao i nivoa naknada privremeno uposlenima
24. Obnova kolektivnih ugovora o radu
25. Povećanje kontrole i inspekcije uslova na radu te uspostavljanje specijalnih uslova za firme koje pružaju usluge u javnom sektoru
26. Reforma ustava u korist odvajanja crkve od države te u korist ustavnih garancija besplatnog obrazovanja i zdravstvene zaštite te zaštite životne sredine
27. Referendumi u pitanju evropskih traktata i važnih ugovora u okviru EU
28. Ukidanje poslaničkog imuniteta. Ukidanje specijalne pravne zaštite te uspostavljanje krivične odgovornosti članova vlade
29. Demilitarizacija obalne straže i specijalnih jedinica policije za pacificiranje demonstracije. Zabrana policiji da upotrebljava maske i automatske puške za vrijeme demonstracija. Promjena načina obuke policajaca u pravcu zaštite društvenih prava, imigranata te zajedničke borbe protiv narkotika
30. Garantiranje poštovanja prava čovjeka u centrima za emigrante
31. Olakšice za spajanje porodica emigranata
32. Prestanak progona konzumiranja narkotika u ime borbe s trgovinom narkoticima. Porast sredstava za rehabilitacijske centre za ovisnike
33. Reguliranje zakonskog prava odbijanja vojnog roka zbog prigovora savjesti
34, Porast izdvajanja za javnu službu zdravstvene zaštite sa trenutnih 3 % na 6% prosječnih u Evropi
35. Ukidanje plaćanja usluga u javnoj službi zdravstvene zaštite
36. Nacionalizacija privatnih bolnica. Zabrana učešća privatnih subjekata u javnom zdravstvenom sistemu
37. Povlačenje grčke vojske iz Afganistana i Balkana u okviru programa “Nema grčke vojske izvan granica zemlje”
38. Završetak vojne suradnje s Izraelom. Podrška nastanku države Palestine u granicama iz 1967.
39. Ponovni pregovori trajnog sporazuma o dobrosusjedskim odnosima s Turskom
40. Ukidanje stranih baza na teritoriji Grčke i izlazak zemlje iz NATO saveza.

Posted in Uncategorized.

Intimnost

Pišen post, a Dalibor je kraj mene… Puši Joint. Kontan da san možda nepristojan, a i malo san napet, što me nervira jer mi ometa uživljavanje u pisanje. Al piše mi se, pa pisaću. Sinoć san gleda pornić, i ženska u njemu mi je bila skroz lipa baš. Mmm, fina je, nekako je opuštena. I lipa. Lipo je kad vidiš golo tijelo, tijelo koje je spremno na dodire. Lipo je, kad vidiš seks na jean pristupačan, takoreć, domaći način. Iako, u pornićima se ne jebbu tako, al ženska je i dalje bila lipa. Ulgavnon, nekima će možda bit vulgarno, al sviđalo mi se što je imala nekako, fine dlake u međunožju, i finu vaginu (da ne kažen p! :D). Zanimljivo, često mi se cure u pornićima malo svide, pa razmišljan kako bi bilo super, da npr naprave da se fanovi neke porno zvizde mogu upoznat sa njon i da snime amaterski seks s njima. To bi se svidilo nama, konzumentima pornografije, a i bilo bi puno ljudi koji bi se rado prijavili. Tako, to zamišljan dok drkan jer mi se svide te cure, i onda kontan, da se ja na to prijavin, meni bi se s njon prvo ljubilo, mazalo, pa bi mi se počelo pričat il tako nešto, na kraju mi se taj put uopće ne bi seksalo. 😀 I tako, izdrkan i onda mi se idući put svidi neka druga. Uglavnon, te cure iz pornića su normala, prije san konta nekako, da to svak nužno radi na silu. Ali nije tako, neke od njih vole seks, vole to šta rade i ne žele radit nešto drugo. Problem je što se sa sekson iđe u malo previše ekstremne oblike dominacije, inače, i seks u njima bi bija fin za gledat. Al dobro, realno, i ta ekstremna dominacija je fina do ejakulacije. 🙂

Uglavnon, to gledanje gole porno glumice me podsjeti na to kako je fina intimnost. Ima neka čar u tome, neka, hm… strast. U prilagođavanju na jednu osobu. Dva tijela, dvi osobe, koje si spliću prste, usne, uzdahe. I polako, počnu da se sklapaju jedno uz drugo, ko siluete. Nekako, kao da sami svoj oblik prilagođavamo jedno drugom. Npr, ja inače, volin lizat cure, i sad bivša cura mi se nije brijala doli, što je ok. Al nekako mi je malo smetalo jer je bilo dosta dlaka, pa san joj reka da ih samo malo pošiša. I ono, to je bilo normala, nije sad bilo nikakve neugodnosti. I nekako mi fino to, prvo ta intimnost da se seksamo, da su nan intimni djelovi dostupni jedno drugom, i da ih nekako, sređujemo jedno za drugo. Da je ona podšišala stidne dlake onako kako se meni sviđa, i da ja radin take neke stvari iste njoj. Npr, ona prije veze sa mnon nikad nije pušila nekom liku, a ni meni nije nijedna cura i dogovorili smo se da to probamo. I bilo je baš fino, nekako, normalno, intimno. Opuštenost, ranjivost, seksualnost, nježnost, želja… Strast. I tako, razmišljan kako je želin, ne bivšu, nego nju :), i kako bi bilo fino prilagođavat navike jedno drugom, kako bi bilo fino, djelove tijela prilagođavat jedno drugom, marit jedno za drugo. Kako bi bilo fino da bradu brijen kako ona voli, da se ona šminka il ne šminka kako ja volin, da si diramo dijelove tijela, da ssmo dostupni jedno drugom. Ima neka čar u toj vrsti intimnosti, u tom željenju. I prijateljima se prilagođavamo i s njima to radimo, samo u manjoj mjeri. Prijatelje želimo na drugi način, s ljubavnicima, tijela i ono šta radimo s njima igra znatno veću ulogu.
Tijela… Pokreti, koje lagano vučemo jedni priko drugih. Toplina, želja, želja da onom drugom bude ugodno. Seks, sa željon da onaj drugi uživa. Poljubac, dok san u njoj, toplo ljubljenje. Pokreti, pokreti priko obraza joj. Igranje s njenon koson, dok sidi i piše za laptopon. Gledanje i lagani pokret priko njenog lica, dok pomaže maloj da piše zadaću. Usputan kontakt, dok prolazin u kuhinju da napravin kavu, usputan dodir, koji more da zapali vatru i pretvori se u goruću strast. Šta je u tome, što se ljudi vole? Šta je u tome što ljudi vole da rade jedno drugom? Nakon nekog vrimena ljudi jedno drugom uđu u navike, al to ne mora nužno bit loše. To more bit dobro. Kad napraviš kavu kako ono drugo voli. Kad se ustaneš ranije i doneseš kavu u krevet. Kad nađeš film kakav bi joj se svidija pa ga gledate. U nekoj točci ličnosti se krenu prožimat. Neki tada naprave grešku, u navali vlastite nesigurnosti, bijega od sebe, uzimaju komade identiteta ljubavnika kao svoje. Kad to rade obostrano, nastanu oni parovi koji odjednon postanu jedno, isto se oblače, pričaju, imaju isti profil na fejsu. Al oni brzo puknu, i onda jednako tako se nerado sjećaju te svoje “jednote”. Ne… to ne želin. Oću ples, igru, laganu igru svjetloti i pokreta. Da mičen svoj zrak kako njoj trenutno sjaje oči, da… Da smo jedno uz drugo prislonjeni, i kao valovi, da nan se tijela od svjetlosti miču kao valovi u ritmu onog drugog. Da si pritišćemo tipke kako volimo, da se igramo podražaja, osjećaja kako to želimo. Da smo skupa, da smo zajedno, al da smo i dalje samostalni. Da smo jedno svjesno i dobrovoljno kad nan odgovara. To želin.

Posted in Uncategorized.

Ona

Teško je doticat te prstima i osjećat… šta osjećan. Hm, možda čitaš ova slova. Zanimljiva prošlost, sadašnjost i budućnost, ova slova sada nastaju, ja ih pišen, sada, kad ih vi čitate to je već prošlost, a to je vaša sadašnjost, a meni sada, budućnost. Strah me je. U meni su naboji, energije, osjećanja. Svašta nešto se uskovitlalo, oživilo, nastalo i živi u meni. Dopisujemo se već nekoliko i… sviđa mi se. Sviđa mi se jako. Zadnjih nekoliko dana mislin da san zaljubljen. Nismo se još upoznali uživo, al upoznaćemmo se, ubrzo. Jednostavno, strah me. Postala mi je bitna, svidila mi se, strah me da od toga neće bit ništa. Da ću je upoznat uživo i da mi neće bit dovoljna, da će nešto s njon bit problem. Oće li mi bit dosadna, oćemo li imat tema za razgovor? Različiti smo tipovi, kako se uopće poklapamo… Pa opet, dok pišen, želin je. Sve u svemu, ima san par faza kad san konta da je gotovo i da mi se ona ne sviđa, pa mi se opet s vrimenon svidila samo više. Nadan se da će se taj niz nastavit i nadan se da ću se razuvjerit u svoje sumnje. Nadan se, nadan se, da će to bit to. Ne smeta mi daljina, ne smetaju mi ni druge komplikacije koje bi postojale, sve se to more rješit. Ako mi ona bude dovoljna, i naravno, ako ja njoj buden dovoljan. I nije mi do kraja jasno kako ona mene percepira. Sve u svemu, super je da smo se upoznali, al bilo bi još više super, kad bi to bilo to.

Posted in Uncategorized.

Snovi

Snovi. Snovi su jako zanimljivi, mogu nan reć o nama puno više nego što izgleda na prvu. U snovima smo iskreni, sve čega se bojimo, šta želimo, sve moremo vrlo jasno vidit u snovima. U vezi si a sviđa ti se neka druga cura. Racionaliziraš, naravno, nije to da ti se ona sviđa, samo ti se čini, samo ti je zanimljiva, nemaš ti nikakve želje prema njoj… Bez brige, u snovima ćeš je vrlo konkretno poželit, ko zna, možda i završiš s njon. Možda dođe do toga da se tribate počet ljubit i onda se sitiš da ti ustvari imaš curu. Savjest i u snovima radi, tako je bar meni bilo. Par miseci prije nego su mi počeli problemi u vezi, već san počeja intenzivno sanjat kako dolazin u seksualne situacije s drugin curama. Misec dana prije su mi se cure u snovima već počele i sviđat pomalo, počeja san dobivat neke romantične želje od njih. Naravno, nisan pridava nikakvu pažnju tome, djelovalo mi je to eto, nebitno. I onda mi se svidila prijateljica, na rođendan moje cure, svidila mi se toliko očito da je to i cura mi, sada bivša, primjetila. Krpili smo se neko vrime, al veza je pukla. Ko što i bilo koja stvar koja ozbiljno puca, neminovno i pukne.

Snovi imaju različite faze, prateć svoje snnove moreš primjetit neke psihičke faze koje se smjenjivaju u tebi. Ali snovi nisu nešto izdvojeno, nešto izolirano od tebe ko svjesnog bića, oni su jedna strana tebe, oni surađuju sa svjesnin tobon. U snovima proživljavaš stvari, pripremaš se, slažeš prošla iskustva, baš ko i u svjesnom stanju. Primjetija san na svojin snovima kako mi se minja faza u koju ulazin. Zanimljivo, zadnjih dana san psihički dobar, stvarno dobar, ko da san ojača i ko da san privaziša svoje slabosti koje su me držale prikovanog za dno. A snovi su mi postali strašniji. U snovima, u snovima kao da sad sve one doživljaje, strahove koje nisan dozvolija da žive slobodno, koje san drža potisnute i kojima san zabranjiva da žive, ko da ih sad sve proživljavan, potpuno slobodno, otkačeno, raskalašeno. Intenzivno osjećan sve strahove koje san ima zadnjih godina. Sve one momente anksioznosti, sve ono što me trzalo, što me stiskalo, što me gušilo, svu svoju borbu sa strahon koju san ima zadnjih godina, sad osjećan intenzivno u snovima, baš sad kad san dovoljno ojača u stvarnosti. Očigledno se radi o tome, da san sad dovoljno jak i da svjest u snovima proživljava te stvari koje nije mogla proživit uživo, jer san bija pod određenon vrston šoka. Pod određenon vrston blokade.

U njima mi je sad jedna intenzivna atmosfera bunila, izoliranosti, straha, nervoze, jedna konfuzna situacija u kojoj se ne snalazin, u kojoj san stalno na rubu, gotovo na rubu postojanja, da se na neki način zapitaš, kako mogu hodat po toj tankoj liniji i bit stvaran, bit živ? Recimo danas, gužva, u nekom smo gradu, triban na kavu s jednon prijateljicon koja je sad u Španjolskoj i o kojoj san razmišlja da jedva čekan da se vrati. Puno nas je, neka je pomalo festivalska atmosfera. Ja tražin di ćemo na kavu, gledan di da svi sidnemo, i u meni je neka… teško je opisat. Neka težina, nekako san zagušen, ugušen, nervozan. Sve je, fatalno, opasno. Ugrožen san, osjećan se odbačeno, izolirano, osjećan se ko da sve to što radin radin mahinalno jer se to eto triba, a ko da nikako ne mogu doć do nekog stvarnog osjećaja, do neke srži u svemu tome. Hodan s njima sam, hodamo nekin stepenican, par nas, ja ko da ostajen sam, oni nestaju, slijedin ih… Iđen na kupanje, prolazin kraj kuće prijatelja mi. On polazi s beciklon, prolazi kraj mene, javlja mi se ali ne staje. Zašto ne staje? Kako je samo tako proša kraj mene? A on mi triba bit prijatelj? Nastavljan odat sam, nesiguran san, iznutra nekako, ko da pucan, ko da se lomin. Ko da se sam moj oblik izobličiva i ko da se to jedva more trpit. Atmosfera je neke samotnosti, ostavljenosti, neki… manjak ičega, manjak sadržaja, doživljaja, doživljavanje kroz izmaglicu, kroz neki smog straha i zbunjenosti.

Također, san otprije neki dan, iđemo na more, puno nas. Ja san u grupi, ali neman stvarnog kontakta s nikin. S jednon curon počinjen pričat, kontan je barit, al u meni je neka užasna težina, ne mogu do opuštenosti, do osjećaja stvarne komunikacije s njon. Također, sićan se… Mutno, neki mračni grad, tramvaji. Autobusi, često san u zadnje vrime sanja tramvaje i autobuse. Teško je dočarat tu atmosferu, još san i sanja školu često, ljude s kojima hodan u školi, svjetlo je nekakvo mutno, ni dan ni noć, al više liči na noć sve u svemu. Sanja san i neke ljude koje znan, al od sviju ssan daleko,s vi su nekako, ko lutke moje želje, neman kontakta s njima… I strah, konstantno prisutan, gust strah zbog kojeg stojin na rubu doživljavanja, na rubu… Osjećaj je konstantno na rubu, držin se prikačen na stvarnost, pokušavan da se nekako uvežen s njon. Probudin se i na momente ne znan jesu li ovi snovi stvarni, uvik mi triba malo da skontan da sanjan. Ali, iako su strašni, ovi snovi su bolji od onih prije. Bolji su jer u njima sad konkretno osjećan strah, osjećan potpuno pušteno i bez zadrške sav intenzitet straha, koji je konstantno sa mnon, konstantno odkad znan za se. Prije bi u snovima ima nervoze, napade panike, ne bi moga osjetit stvarno sve šta se dešava. A sad kako san ojača dovoljno da se mogu nosit sa svojin strahon, da se mogu nosit sa svime onin, baš svime onin šta čuči u meni, sad osjećan sve potpuno jasno. Valjda proživljavan sve te stvari koje nisan moga prije, proživljavan svoju prošlost, svoja iskustva. Vidićemo di će me to dovest.

Posted in Uncategorized.

Ja

Da buden iskren, trenutno, stvarno ne znan zašto živin. Nedostaje mi dobar razlog da se ubijen. Isto tako, neman sad ni neki poseban razlog da se ne ubijen. Ako izuzmemo to šta bi bilo sa obitelji, ovo ono, to je savjest, grižnja savjesti, koje, valjda, ne bi bilo poslje. Šta bi posebno drukčije bilo da se ja ubijen, ili da se ne ubijen. Realno, nikome ništa posebno. Osim obitelji naravno, koja bi patila, jer je to jedan čin koji očito neminovno izaziva patnnju ostalih. Ali zašto pate? Jel pate samo jer ih je strah? Jel ima tu stvarno ikakve ljubavi prema meni u njiovoj patnji? Jel ima uopće ikakve ljubave prema ikome u patnji? Ljudi pate sebi. Patnja je sebična, u suštini. Ili možda nije? Šta ako osjećaš Welchmerz? Ne znan, možda nisan dovoljno svjestan, prosvitljen i usvitljen da spznan to. Možda i jesan, al me je samo spuca neki đoka, što bi jedna osoba rekla. Zašto živit? Zašto je u suštini, toliko vridno živit? Neman pojma. Eto, nekako, iman u sebi neki kompas, koji je možda ništa drugo nego obični mehanizam za preživljavanje ili jedan običan strah, taj neki kompas koji mi kaže, ne, ne smiš. Ne smiš se ubit! Vridi živit! Trudi se više, gledaj bolje, radi nešto… radi nešto drukčije, nešto novo, nešto divlje! A činjenica je, i točka(!) da se meni ne da više radit ništa. Pun mi je kurac više truda i ne mogu, i neću se više trudit. Da se ja trudin, radin nešto, samo da bi mi jedan običan život ima smisla? E jebi se, nek se on malo trudi. Činjenica je, da ako ima smisla da ga ima a ako ga nema da ga nema. Ta nije smisao života, želja za životon, užitak življenja, nije to nekakva građevina, pa da se tribaš lomit ko bauštelac da to napraviš. To nije nešto što se pravi, što se postiže, to ili jest ili nije. Sve što moreš postić je eto, da mu dozvoliš da bude, ako ga ima. U biti, vrhunac optimizma je da ostaneš neutralan, da se ne zatvoriš u pesimizam. Jer i optimizam i pesimizam su jednako neopravdani. Ako nešto ima, nešto, u ovoj pizdi mile matere, nek se vala ukaže, vrime je. Neću nikakve šarene laže, pun mi je kurac ičega oko čega se triba trudit, održavat. Ne mogu ja to, nije ni samo da neću, ne mogu. Ne pijen džaba tablete, ne mogu se više lagat, zato i pijen tablete sad, jer mi je mozgu potribna neka laž. Ne mogu se lagat, a mozak ne mere istinu, pa san onda naša esencijalnu vrstu laži, kemiju da mi pumpa laž u nerve. A gle, sad malo mudrosti da prosvitlin vaše male glavice, gle čuda, neki kažu da je baš u tome ključ. Da pustiš, da se ne trudiš. Da se pristaneš trudit, pristaneš tražit nešto da te učini sritnin. Jer ništa te nikad neće učinit sritnin, srića ili jest ili nije. Bilo šta, bilo šta šta želiš, to mora doć iz tebe, prirodno. Pa ću tako sad i ja leć na krevet, u samoprezir i besmisao, jer san to ja trenutno, prirodno i najprirodnije. To san ja, ja bi isto tako moga sad sebi navit neki film, trpat se nekon “pozitivnon” muzikon, pokušavat mislit na lipe stvari i tako to, al šta će mi to? Šta će mi to kad ništa od toga nisan ja? I kad tad, ovo šta ja jesan, kad tad će to zadominirat jer je to realno jedino šta ja jesan. I ako dođe dan, ako dođe, da ja buden srića, biću sritan. A u međuvremenu, koga briga moja kuknjava?

Posted in Uncategorized.

Kod nas

Kod nas na balkanu niko nikad ništa nije uradija. Srbi nisu krivi za ovaj rat, nisu očito u njemu bili ni upleteni. Također ni četnici nisu krivi za pokolje u drugom svjetskom ratu, a tek Kraljevina Juga, što je to divna država bila, sve svima bilo jednako raspodiljeno.

Hrvati, oni su tek jadni vazda žrtve. Nisu oni ko Srbi, da su ga u ovom ratu hinjski uvalili Bošnnjacima. Također uopće nisu pokušali napravit svoju Herceg-Bosnu jednako ko što su Srbi uspili napravit Republiku Srpsku. Nisu ni protjerali Srbe iz Hrvatske. Ustaše su očito zabunon uzele cilu Bosnu i Hercegovinu i poubijali koliko li već iljada Srba, židova, roma a i drugih hrvata.

Također, ni Hrvati ni Srbi uopće ne svojataju ništa tuđe. To što su svi velikani domovine u Hrvata pričali kako je BiH a i Slovenija Hrvatska zemlja, to je sasvim slučajno. Isto tako, veliki Srpski mislioci su se nako zajebavali sa tin da su svi štokavci srbi i da je makedonija srpska zemlja.

Generalno, Hrvatima i Srbima jedine probleme sstvaraju neki drugi Hrvati i Srbi. To su neki drugi Hrvati i Srbi koji dođu s marsa, svojataju tuđe zemlje i ratuju za nje, a ovi jadni hrvati i srbi vamo sve u čudu gledaju i krste se.

A Bošnjaci, oni su mi tek najdraži u zadnje vrime. U njih ništa loše nema, svi su drugi nacionalisti a oni su skroz super. Oni su za razliku od ugnjetavalačkog kršćanstva, svoju viru od Turaka dobili skroz mirno. Ono, Turci došli oni ih zamolili, ono, ajde molin vas moremo li mi ikako bit muslimani.

Razlog za sve živo u Bošnjaka su: Bogumili. Boošnjaci nisu u srednjem vijeku bili Srbi i Hrvati, naravno, jer imaju stećke i bogumile. I navodno te dvi stvari imaju i veze jedna s drugon. Bošnjaci su po skroz puno istraživanja skroz puno puta dokazano iliri dok su Srbi i Hrvati slaveni=agresori. I Bošnjaci-iliri su inače mirno prišli na islam, a ovi slaveni su cilo vrime njima pod nos turali svoje kršćanstvo.
Otprilike Bošnjaci su se rodili ko hipiji, oni su još ko amebe, skroz puno puta dokazano dizali u zrak dva rsta u znak mira i imali svoje male stanične woodstoke.

Također, Turci su u svoje vrime sve tretirali pravedno i jednako, samo eto nekako nisu baš znali fino poreze rasporedit pa su kršćanima nametnili da daju triput više, što naravno nema nikakve veze sa porasti broja muslimana i malo su jamali kršćanima dicu i vodili ih u vojsku. A ja, Turci su nekako i bili zaboravili dat i kršćanima pravo da budu viša klasa, al osim toga su bili skroz fer. Također u ratovima su Boošnjaci skroz pravedni, recimo u ovom ratu uopće nisu izbacili sve kršćane iz Armije BiH, u vrime kad je kršćana u njoj bilo više od 30 posto.

Posted in Uncategorized.

Ljevica

Nalađen san. I živcira me to, grrrr! A eto. Ne mogu pisat i dugo nisan pisa roman, nadan se da ću ga večeras nastavit. Čak san ga malo počeja i zaboravljat, gubit kontakt s radnjon, što je kritično. 😀 I eto, jah, nisan pisa odavno pa mi se sad piše. Svašta nešto mi se mota po glavi, ima san ideja za neke teške i neke lakše teme. Generalno, gledan kako je čovječanstvo na nezahalnom nivou svijesti. Nekako, većina ljudi je na neki način primitivna. Čovječanstvo se suočava sa puno problema, primitivizam, religijski i drugi ideološki fundamentalizmi, homofobija, diskriminacija raznih vrsta. Igre moći, kapitalizam i užasi koje on radi okolišu, manipulacija elita koje su na čelu zapadnih država, pa tek nadalje primitivizam vladavine u Kini, primitivizam i ekstremna patrijarhanost u Indiji, Iranu, Saudijskoj Arabiji, Pakistanu, Afganistanu i Iraku te i u vecem djelu Afrike. Onda u drugu ruku cila južna amerika koja je ogroman kontinent je poprilično nerazvijena i problematična. A opet u toj južnoj americi postoje neke nade za baš onaj napredak koji nan svima triba, za kojin žudimo, onaj pravi, konačni napreak, pravi korak naprid. Te nade su Bolivija, Ekvador, donekle i Venezuela. Kod njih su se složili ljudi i našli su se dovoljno osvješteni političari da urade prave stvari. Al opet i ta društva su jako problematična i dalje… Ali, potribna je velika kriza da bi u nama pobudila ono šta more rješit velike probleme. Potribno je iskusit svoje vlastito dno da bi se iz njega mogli iščupat. Zato se u najvećim krizama bude najprogresivnije i najnegativnije tendencije, ovo važi za individualnu psihu ko i za društva. Antony De Melo je reka da je čovik koji je na rubu ludila također i na rubu prosvjetljenja. A npr, u sadašnjoj grčkoj se javila ekstremno desna Zlatna zora, kao i “radikalna” lijeva Syriza. Radikalna stavljan pod navodnike jer je radikalna jedino po mjerilima EU neoliberalne politike, kojoj je radikalno sve što oće izać iz njenog ropstva.

Ono na čemu ja stojin, je ta ljevica, ta po nekima radikalna, a po meni umjerena ljevica. Za me su radikalna ljevica komunisti, il staljinisti i tako nešto. Takva ljevica mi je jedna totalna ideološka budalaština. Također raznorazni anarhisti, zagovaratelji socijalizma i slično, smatran da su isto donekle radikalni. Nisu mi ono za reć radikali, al moremo ih svrstat na radikalan lijevi spektar politike. A ona ljevica na kojoj ja stojin je ljevica koja je čvrto rekla ne rasizmu i ksenofobiji, koja ne prihvaća da religija diktira norme društvu i državi, ljevica koja stoji čvrsto uz prava manjina, svih manjina, seksualnih, nacionalnih, osoba sa invaliditeton, samohranih majki, beskućnika, itd. Ljevica koja stoji uz sve ljude na margini društva. To je također ljevica koja se čvrsto protivi ograničavanju ulaska imigranata (osim ako prevelika imigracija ekonomski stvara preveliku štetu društva i ako je ono trenutno ne mere financijski podržat), ta ljevica je odlučno protiv neoliberalne verzije kapitalizma, odlučno je za ograničavanje moći velikih korporacija i nadnacionalnih institucija. Također, ta ljevica je za uvođenje principa direktne demokracije u proceduru glasovanja te za što veću demokratizaciju društva. Ona je oštro protiv ikakva rata i zagovaranja ikakva rata. Ona je protiv cenzure i ikakvih represivnih mjera koje se nameću medijima. Ona je protiv Europske Unije kakva trenutno jest, protiv NATO-a, protiv trenutne zapadne politike ali isto tako i protiv nesekularnog islamskog istoka, kao i nesekularnih tendencija kršćanstva i desnice u Europi. Ta ljevica se zalaže za reorganizaciju društva, promišlja mogućnost duboke preobrazbe društva, aktivno se time vodi i aktivno o tome razmišlja. Toj je ljevici ustinu stalo do ljudi, do svih ljudi i stalo joj je do njih radi njih samih, a ne zbog ove ili one maksime ili naredbe, stalo joj je do ljudi jer su ljudi takvi kakvi jesu, vridno pažnje i vridni brige. Ta ljevica bi bila sstrogo protiv smrtne kazne i razmišljala bi o drukčijin metodama preodgoja ljudi u zatvorima. Ta ljevica ne bi nikoga olako izbacila i stavila na marginu društva, ni ekonomski ni socijalno. Ta ljevica još uvik ne zna kojin točno metodan bi se došlo do društva koje bi bilo na njenom nivou, ali te metode se ne mogu ni otkrit ako se ne usudimo razmišljat u tom pravcu, ako ne svatimo da nan triba nešto novo, i da to novo u svom pravom smislu jedino nudi upravo ta ljevica i njene tendencije.

Posted in Uncategorized.
Skip to toolbar