Monthly Archives: May 2015

Lipa ljubavna priča

Aj grob te jebo… Koliko san nervozan, ovo se nije glasilo odavno haha. Probaću napisat post, al san suviše zategnut i usijan, ne znan na šta će ovo ličit.

Primjetili ste možda malo il malo više agresivniji ton prošlog posta i temu o kojoj san pisa. E pa… Sad ću objasnit zašto san to pisa. Ima dva miseca san u vezi. Nakon godinu i po od prekida s bivšon, ponovo san naša curu koja mi fakat odgovara. Šta mi je bilo zanimljivo npr je to da ovaj put nisan bija nabrijan ko tada s bivšon, ono nisan se zacopa sad ko dite da san samo o njoj mislija, ponaša se budalasto. Nekako san osta normala, s promjenon da mi je pravo, pravo dobro. Da baš uživan u njoj, u momentima kad je vidin i u tome kad smo skupa. Cura mi dosta odgovara, koliko mogu vidit jer ipak smo dva miseca skupa što je malo, al da mi paše, paše. I tako, sve je bilo divno i krasno… Do neki dan. Pretpostavljate šta je bilo?

Da, to je bilo. Cura mi se vozila s materon u autu, i mater je pitala s kin se toliko dopisiva stalno, ako ima momka da joj kaže, ona bi volila da nji dvi mogu pričat o tome. I tako, ona kaže da ima momka, kako se zove, i ona kaže kako se zoven… Na šta joj se materi faca zaledila: Jesi ozbiljna. Nakon toga je usljedilo ovo što evo traje već par dana. Mater joj je uzela šifru od fejsa, rekla da će priko vikenda mobitel ostavljat kući. Naravno, naredili su joj da odma prikine sa mnon. Kad je sutra pošla s prijateljicon na kavu ćaća je triput zva mater da vidi oće li stvarno s ton prijateljicon, i onda su joj na kraju rekli da ne mere u kafić nego da mora u tržni centar na kavu. Osim toga verbalno teroriziranje i pritisak na njoj je konstantan. Samo zbog jednog imena. 🙂

Da ironija bude gora, ona je mislila do sad da njeni nisu nacionalisti. Skupa su npr gledali Besima Spahića između ostalog i kad je priča kako su u Sarajevu za vrime rata skolpljena 173 mješana braka i podržavali ga. I evo, da bi ona kad in je rekla moje ime dobila ovo. Što je još čudnije, njeni očigledno nisu ni vjernici jer nju nisu odgajali u vjeri. Ona je objasnila svojima da ja nisan vjernik, da se ja nisan ni izjasnija ko hrvat, ko što ni ona nije vjernica ni bošnjakinja, ćaća joj je to sasluša i reka fino: To je ok, morete se družit, izlazit ali ako oćeš to više nisi moja. Također joj je reka da ako je spavala sa mnon da više nije njegova. Toliko o balkanskom mozgu i uopće o naznakama postojanja istog.

Do neke mjere, ja mislin da ja kontan njene roditelje. Nažalost. Mislin da kontan jer znan otprije kod nas kakvon se logikon nacionalisti vode. Recimo, u srednjoj san se jednon raspravlja sa fratron jednin koji nan je predava vjeronauk, kad je govorija jednon mom prijatelju da pripazi sa ovon jednon curon iz istočnog mostara, pogađate kakvo joj je ime :), i generalno ga opominja da smanji druženje sa njon, ili da se ne povezuje sa njon previše. Tada san mu kontrira kako je to glupost i kako se on nema pravo petljat njemu u to, na šta mi je on reka: Ako se ti vinčaš za neku muslimanku, a sutra zarati, na čiju će van dica stranu? Tada san mu reka da ja neću živit život opterećen tin stvarima, a danas bi mu reka da će dica skupa s menon i njon otić što dalje iz ove pičke materine. Ubuduće psovka kod našeg naroda bi tribala bit: Mrš u tri Bosne i Hercegovine.

To je vjerovatno logika njenog starog, i uz to, on vjerovatno misli ono, kao, “misli on tako sad, da nije hrvat al kasnije će sigurno postat ko i svi oni i sigurno će dicu odgajat da budu hrvati” i tako to, to je logika nacionalista. Jednostavno ne mogu ti ljudi skuvat da postoje ljudi koji se stvarno ne vode tin principima. Što podržava Besima, pa jednostavno, jer je Besim. Da je Ante il Nemanja i da priča isto, identično, ne bi ga podržava. To je još jedna stavka nacionalista koja je posebno izražena u Bošnjačkom nacionalizmu, to da oni za se naravno ne misle da su nacionalisti, oni misle da su oni antinacionalisti i realni a da su svi drugi, pod drugi mislin svi hrvati i srbi, nacionalisti i da in se ne mere virovat. I to argumentiraju prošlin raton, zaboravljajuć na činjenicu koliko je srba protestovalo protiv rata u beogradu, zaboravljajuć na balaševića i slične, srbe i hrvate u armiji bih,a i na činjenicu iz da su iz armije bih kršćani bili i protjerani, tako da nije sve u ratu krivnja ni srba ni hrvata. Tako, on podržava Besima i konta vidi kako smo mi dobar i tolerantan narod za razliku od njih. Pod mi, misli na Bošnjake, ne na bosance.

Slična logika funnkcionira i kod hrvata, s tin da se oni ne busaju u prsa da su antinacionalisti ali naravno isto misle da su oni “realni” a da su svi drugi nacionalisti, da ih ugrožavaju, da in ne mereš virovat i tako. Toga san se u svojoj kući nasluša dovoljno, jer i moji misle slično ko njezini, samo što su moji na sriću dobrice pa me ni našta ne prisiljavaju. S tin i takin ljudima se malo more raspravljat, upravo zbog navedenog da dotični smatraju da su oni realni a ne ograničeni naravno, te da oni to dici rade za njiovo dobro. Kako je jedan komentator na mom statusu na fejsu danas reka, ako se dite pobuni oni neće to vidit ko svoju nepravdu nad njin nego ko “u dite je uša đava, šejtan, mala je pobudalila, komunisti joj isprali mozak” i slično, te će je nastavit maltretirat “za njeno dobro”. Jedino što more uradit, kako je on reka, je pod a) ukazat im da su budale, uz uvjet da pod b) dotični budu spremni prihvatit da su oni možda budale. A ako su kojin slučajen oni već zaključili da znaju sve o svitu i da njima nema ko šta pametovat, tada nema rasprave. Čekaj da završiš faks i iđi što dalje od njih ili biži od kuće.

Sad… Situacija je nezgodna. Em je ona u Sarajevu, a ja san vamo, u hercegovini, to samo po sebi je problematično, npr već je više od 10 dana nisan vidija. Također, ona je mlada tek je prva godina faksa, tako da će ona još dosta bit sa svojima. Treća stvar je što joj je ćaća policajac i ono, iskreno nije mi svejedno jer ne znan na šta su sve ljudi takvog razmišljanja spremni. Sumnjan da bi mi lik nešto uradija, osta bi bez posla na kraju krajeva al eto, nije mi svejedno. Kako stvari stoje, izgleda da njeni nisu razumni i izgleda da mi jedino moremo nastavit funkcionirat tajno. I to je stresno, i naporno… Ali ne znan, ja mislin da ja ne mogu samo tako odustat. Mislin da ne mogu dozvolit da me nešto vako retardirano spriječi u jebenoj normalnoj vezi. Koliko god da san nervozan, pod streson, da me je strah… U meni reste inat koji bi moga brda pomjerat. Slušan Rage against the machine zadnjih par dana prolazilo mi je i kroz glavu da napravin neku ultrapankersku frizuru il nešto tako, koliko san nabrijan. Ne mogu dozvolit da me ovoliki kretenizam i ovolika odvratna nazadnost i primitivizam zaustave. Ne bi si nikad oprostija da odustanen od veze zbog ovoga. Tako da, vidiću kako, šta, al probaću dalje… Samo se nadan da ona neće odustat.

I onda, kad ja nakon ovoga čujen da se ljudi na nešto žale. Žale se kako je loše, nema se posla, nema se ničega, država nazaduje… A svom ditetu zabranjuju da se viđa s momkon koji je super i kojeg voli samo jer ima “krivo” ime. Nije ovo iznimka, nažalost, većina ljudi u našoj državi su vaki. 70 posto sigurno. I onda kad mi se takvi nešto žale? Žale se da je njima loše a ovo svojoj dici rade? Žale se da njih šef šikanira na poslu a ovo rade? Njima neko prava oduzima, a ne daju dici da žive normalno, ne daju homoseksualcima da se vinčaju i slično. U našoj državi se velika većina ljudi nema šta žalit. Žive čak i predobro za to kakvi su. Da ubacin malo humora, kod nas bi se reklo: Sidi di si, kakav si i za to di si nisi. I kad onda sagledan svoje ideale, borbu, što oću minjat državu, što oću da radin na tome da živimo u boljem društvu… I za koga se ja borin? Da ljudi poput njenih roditelja žive u boljem društvu? Da stoka koja uporno ponovo izglasava HDZ, SDA i SNSD živi u boljem društvu? Ne zaslužuju ti ljudi ništa bolje. Jedini koji išta zalsužuju, i jedini kojima je ode loše su normalni ljudi. Normalni ljudi poput mene, cure mi i nas nekolicine, jedino se mi imamo pravo žalit da nan je loše. A ostali, ako in je loše sami su sebi krivi jer sami proizvode glib u kojem se valjaju. Iz ove pičke materine što dalje triba ić, iako svugdi su ljudi većinon glupi, al bar ove stvari ne bi više mora gledat.

Jedva čekan da počmen živit samostalno, i da mi cura krene živit samostalno pa da odjeben i njene i svoje i svu pičku materinu koja je retardirana da misli tako. Nekad se pitan, zašto ne bismo jednostavno svi mi normalni ljudi našli sebi neki onako, malo oveći otok i napravili na njemu svoju državu. I nek se jebu svi ostali, primaćemo imigrante nakon što se dobro dokažu kakva su in uvjerenja, živićemo u slobodi i napredku. Evo glavu ako to ne bi za 30 godina postala najprosperitetnija država na svitu. A ova ostala gamad, nek se valja u blatu, di joj je i misto.

Posted in Uncategorized.

Nacionalisti

Sve nacionaliste mrzin iz dna duše. Svakoj osobi koja brani svom ditetu da bude s nekin “drugačijeg” imena ili drugačije vire želin da bude zatvorena u štali i da je ujtru vode na ispašu a navečer vraćaju nazad među druge gude konjeve i krave, da leži u smradu i valja se u pišaki jer joj je tu i misto.

Fakat san iznenađen koliko stoke diše i hoda među ljudima.

Posted in Uncategorized.

Liberalizam

Nikad mi nije bija jasan koncept čistoće. Šta je to prljavo u seksu? Što bi se neko triba čuvat za brak? Šta se dobiva sa tin da se čuvaš za brak, da se seksaš jedino sa svojin mužon? Jel ga više voliš ako ne znaš kako se i drugi ljudi jebu? Jesi li bolja osoba ako si samo sa jednin muškarcon uživala u seksu?

A tek najsmišniji je taj stav da su ženske čiste, čedne po prirodi, a muški su bludnici… Ako je to tako, nad kin onda ti muški bludniče? Ako se muški jebu kad stignu, a žene se čuvaju za brak, s kin se onda ti muški jebu?

Po mom mišljenju, ovaj društveni stav prema muškarcima i ženama proizlazi iz same delikatnosti čina seksa, a to je činjenica da se kroz seks zatrudni. I s obziron da prije nije postojala kontracepcija uspostavila su se moralna pravila da bi se kontrolirala neželjena trudnoća i druge nepoželjne okolnosti. Zato je na žene stavljen pritisak da se ne smiju seksat i moraju bit “čedne”. Zato jer žene nose to dite i rađaju ga, a muškarci su vazda mogli isparit i reć da dite nije njiovo. Prije nije bilo načina da se utvrdi čije je to dite zapravo. Zato se pokušalo uspostavit seks kao čin koji se prakticira isključivo u braku kako bi dica koja se rode bila zbrinuta i kako bi posljedice bile podnošljive.

Također, s uzdizanjen monoteističkih religija pokušalo se ukrotit seksualnost kao najintenzivniju strast, da bi se time uspilo dat zamah intelektu i razumu kao promišljenom načinu djelovanja. To je opravdano u svojoj namjeri, ali držanje te dvojnosti u današnjem društvu je retrogardno i nazadno. Danas imamo priliku i psihološki smo spremni da budemo i strastvena i razumna bića, da se i seksamo i radimo sve drugo što želimo.

Po pitanju čednosti i seksa samo u braku, većina ljudi se ustvari nikad toga nije držala. Po ljudima iz svog sela znan da je kod starijih varanje bila najnormalnija pojava, ko što je uosstalon i danas. Da su se čuvale za brak važi možda za neke žene al sumnjan da je ikad važilo za većinu. Možda u ruralnin sredinama di je pritisak na žene bija jači, ali i tu su poznate priče o strasnom seoskom seksu u štali, o seksu usput kad se žena vraća iz polja i sritne komšiju i tako to. Da su se ljudi toga ikad držali, nisu, prije su se eventualno mogli samo još manje držat toga. Prije se nisu puno sekirali ni oko seksa sa životinjama a kamoli će se sekirat oko čuvanja za brak.

Religijska pravila su neprihvatljiva većini ljudi i po njima praktički niko ne želi živit. Pogledajte vjernike oko sebe, skoro ni jedan se ne drži potpuno pravila svoje religije. To je zato što nije prirodno da ljudi ne puše, ne piju, ne drogiraju se, ne seksaju se prije braka itd. Takva pravila jedino funkcioniraju u društvima koja nameću strogu kontrolu koja se redovito vrši pomoću nasilja. Ljudi žive držeći se tih pravila jedino kad su prisiljeni. Jedino u državama poput Saudijske Arabije di su žene strogo odvojene od muškaraca, di je alkohol zabranjen, di se obično pušenje trave kažnjava smrću, di se vrši takva segregacija, di se ljudi koji generalno krše ta pravila kažnjavaju smrću i bičevanjen, jedino u takin okolnostin se ljudi drže tih pravila.

Društvo je pokazalo da kada ljudi dobiju slobodu ne žele više držat se strogih pravila religije i u pravilu ne žele se vraćat u prijašnje stanje kada je religija diktirala pravila življenja. Liberalizam pobjeđuje i pobjediće neminovno. U svim zemljama postoje ljudi koji žele sekularnu državu, koji žele liberalnije uvjete života. U Saudijskoj Arabiji i ostalin šerijatskin zemljama postoji grupa ljudi koji žele da te zemlje postanu sekularne. Čak i Saudijska Arabija ko možda najkonervativniji režim u svitu se polako minja i liberalizuje, polako ali sigurno. Dok u Europi npr, niko ne želi da se minja u smjeru veće konzervativnosti. Nikome ne pada na pamet da se vraćaju restrikcije koje religija uvjetuje društvu. To je činjenica i to pokazuje da je liberalizam povijesno napredan i da će odnit pobjedu. Niko u zemljama zapada ili dalekog istoka ne želi da postanu poput Saudijske Arabije, dok ljudi u S Arabiji i sličnin zemljama žele da postanu poput zapada.

Religija je pokušavala uspostavit red u kaotičan život i učinit postojanje i življenje uređenin i sigurnin za sve. Ti pokušaji su plemeniti i bili su društveni napredak u voje vrime, ali gledano iz današnje perspektive su primitivni. Religija je bila prvotni ljudski moral, religija je bila razvoj ljudske svjesti, intelekta, aptraktnih ideja i poimanja duhovnosti i smisla života. Iz razloga jer je religija billa jedan ogroman splet svega toga izrasla je u glomazne institucije koje su imale puno različitih spektara djelovanja i imale su monopol na svo znanje, te su se ponašale totalitaristički. Kao što se izvorno znanosst i ostala nauka izdvojila iz filozofije, tako su moral i duhovnost danas izdvojeni iz religije. Moral je prirodan, urođen ljudima, on je povijesno kroz religijske puteve bija samo kanalisan. Duhovnost i promišljanje smisla života danas je karakteristično za sve vrste ljudi, bez obzira jesu li religiozni ili ne. Potraga za pravin načinon života i za životnon mudrosti karakterizira sve vrste ljudi jednako.

Tako da, kad se sve sabere i oduzme, računica je da je religija i religijski osjećaj unutarnji doživljaj pojedinca koji je karakterističan samo za njega, kao što su neki drugi osjećaji karkteristični za druge ljude. Živimo u vrimenu i u društvu kad imamo slobodu da svako bira za sebe i tribamo bit zahvalni na tome. Mislin da malo cjenimo tu slobodu.

Posted in Uncategorized.

Pravda

Ruže ti cvjetaju u očima

dok bijes kuklja

dok se usne tresu

 

Ko u pasa kad stisnut u kut gleda u prkosu

ko u labuda kad u ljepoti ponosan

ko u orla kad iznad tjesnaca leti

 

Ošibana i oborena

oskvrnjujući ti tijelo nadaju se da imaju vlast nad tvojon dušon

dišući uz rane, ustaješ

sva nepravda svita se slomila na tebi

svi ugrizi i svu bolest

si upila u svoje tijelo

probavila i sad si spremna da je izbaciš.

 

Kao dah past će noć nad tijela

kao dah lagano

kao osjećaj kad legne u stomaku

i kad osjetiš da se je poravnalo

da je odlučeno

 

Kao krv osveta će teć poljanama

i vriskovi i suze će odjekivat

i ranjenici će nać svoju utjehu

pogaženi će ustat ponosno

i šibat snopovima bijesa niz ulice

dan, će doć

kad ćemo svojim uzdasima i svojim usnama

vrelinom u svojim tijelima prizvati vratove

 

Onih što su skrivili

onih što su odlučili

onih što odabrali su

ono što su radili

 

dan će doć, kad će pravda jest ostatke zglobova

a mi ćemo imat glavnu užinu

mi koji zaslužili smo

mi koji smo trpili

mi na čijim leđima jašete s podsmjehon nas gledajuć

dan će doć kad ćemo uzet moć u svoje ruke

i prolomit će se nebo nad kojin plačemo

 

A nakon tog dana,

izaće sunce

izaće sunce i

čut će se dječji smijeh.

 

Posted in Uncategorized.

Altruizam i egoizam

Ovaj post je posvećen dvama principima koje san primjetija da postoje. Naime, u onome što san ja posmatra u životu, užitke u životu, postoji altruistički i egoističkki princip. Altruistički princip je holistički, radi se o gledanju ljudi kao jedne velike zajednice koju volimo ko cjelinu, radi se o jednoj ljubavi koja nije upućena na nas nego na sve ljude, o jednom općem stavu i jednoj požrtvovnosti koja je spremna dat se za druge ljude, ljude koje čak ni ne znamo, al smo ih volimo, osjećamo ko bića koja postoje i spremni smo se žrtvovat za njih. To bi bila ljubav koja je na neki način bezuvjetna. Drugi princip operira isključivo kroz nas kao pojedinca, to je dakle prosto princip našeg osobnog interesa. To je nešto u čemu nema nikakve želje ni nastojanja za dobrobit drugih, naprosto, ne radi se o tome uopće. Egoistički princip je, u principu kako san ga već nazva, egoistčan, radi se isključivo o nama i nema svjesti o drugima. Ali to ne znači nužno da je on loš. Ja bi u ovom momentu odvoija egoističnost i sebičnost, dakle, smatran da je prva jedno neutralno stanje a druga je nešto što ima moralnu konotaciju. Jer recimo, dakle posmatrano kroz ove moje termine, užitak ispijanja kave na terasi je egoističan. Mi uživamo u okusu kave i u prizorima isprid nas, to je nešto što se tiče samo nas. Nema ništa altruistično u tome, ali isto tako nema ništa ni sebično. U principu, ego je naše individualno ja, i šta god radimo za sebe radimo iz egoističnih razloga, al ko što kažen, dakle u ovom mom trenutnom korištenju termina, u tome nema ništa loše. To je čak i dobro.

Razne škole, razne tendencije i razni ljudi na svoj način žive ova dva principa. Nisan siguran da li je ova podjela do sada nekad naučno napravljena, ali sasvim sigurno, jako puno ljudskog iskustva se more posmatrat kroz ove principe, te su ovo itekako legitimne kategorije. I kroz ova dva principa se more obuhvatit čovikova egzistencija, bar u nekom smislu. Tako recimo, moremo se pitat postoji li apsolutni altruizam ili apsolutni egoizam? Recimo, jedna poznata priča, koja je možda i istinita, svjedoči o apsolutnom atruizmu. Naime, neko za koga ste svi sigurno čuli, a to je Isus Krist. Isus Krist bi bija primjer, pa makar mitskog, apsolutnog altruizma. Dakle, to je čovik (ili Bog, Bogočovik) koji je toliko volija ostale ljude da je bija spreman dat svoj život za nje, i tada je toliko bija privaziša svoj ego da je čak i kad su ga ubili, reka: Oprosti im Bože jer ne znaju šta čine. S druge strane, sami njegovi neprijatelji mogu bit primjer čistog egoizma, jer nisu ni malo marili ni zašta drugo nego za svoju moć, i za uživanje, hedonizam. Takvi ljudi žive i danas i redovito zauzimaju pozicije vlasti. Ljudi koji se vode egoističkin principon, žive za hedonizam, dok ljudi koji se vode altruističkin žive za osjećaj korisnosti, ljubavi, sveopće dobrobiti ljudi. Iz tih stvari crpe svoju sriću. A ljudi ko Isus nisu jedini, povijest je dala još ljudi koji su se borili za opće dobro i pod cjenu vlastita života.

No to su radikalni primjeri, u manjoj mjeri ja primjećujen neke druge stvari na kojima vidin ove primjere. Recimo tako, po svom uzoru na Isusa, kršćanstvo promovira altruizam i odbacivanje ega, što bi moglo bit percipicirano u toj borbi duhovnog i materijalnog, duhovno predstavlja altruizam a materijalno egoizam. Mislin da je ova stvar posebno karakteristična za katoličanstvo. Iman jednu stvar koju san primjetija kad bi gleda neke filmove o katoličkin svećenicin, il recimo o Majci Terezi. Majka Tereza je vjerovatno sveopći primjer altruizma, al ja ću reć nešto što će možda nekima smetat, meni u njenoj pojavi ima nešto bolesno. To možda temeljin na dokumentarcu koji san gleda, u kojemu njen bliski prijatelj također fratar, priča kako je ona imala napade osjećaja da je Bog ne voli te bi mu tada pisala pisma u kojima bi mu se obraćala. To je, iskreno rečeno, shizofrenija. Druga je stvar što općenito ja kad vidin neke govore majke Tereze, meni u njoj ima nešto, ne znan, nešto nezdravo. Žena izgleda ko da ima neke stvarno muke i tegobe, osim što se brinila za ljude koji pate, izgleda da je ona i sama ekstremno patila. To je možda posljedica njene prevelike empatije i altruizma, al možda je prosto posljedica njenih psihičkih problema. Iskreno, neman mišljenje o tome šta je to, jedno ili drugo. Kako san ja primjetija, ona je imala neku fiksaciju na patnju, dakle u njenom pomaganju ljudima što pate nije igrala ulogu samo njena ljubav, nego i neka njena fiksiranost, koja je lako moguće uzrokovana nemogućnošću da privaziđe svoju patnju. Iako to ne triba umanjivat njenu ljubav i požrtvovnost koju je sasvim sigurno imala.

Također, nedavno san da ne duljin gleda dokumentarac o nekom fratru koji se bori protiv abortusa, pomaže ženama koje ne žele abortus a ne znaju šta će s dicon. Lik stvarno radi predobre stvari, al ja kaad njega gledan, ne znan. Lik ni malo pozitivno ne zrači, ne znan stvarno šta bi reka o njemu. Cjenin njegov rad, al moj dojam o njemu je jako čudan. Po meni se u ovim slučajevima radi o nerazvijenom egu, i sad ću objasnit što to mislin. U svojoj borbi protiv materijalnog, protiv egoizma, kršćanstvo je izdiglo duhovno, altruizam. No kršćanstvo time vrši jedan drugi paradoks, naime, iako u jednoj ispravnoj tendenciji, da u izrazito egoističkom svitu ljude ponuka na altruizam, ono potpuno negira egoizam i time vrši nasilje nad ljudskon prirodon kojoj tribaju oba ta principa. Sam primjer tog nasilja je celibat, a primjera ima puno, poput svećenika koji su se kastrirali i slično. Nije slučajno da se uvik cilja na seksualnost, jer je vvjerovatno seksualni poriv u samoj srži egoizma, vjerovatno nema većeg užitka od toga, a osim toga, njime vršimo jednu drugu egoitičku dužnost, produžujemo naše gene, pravimo NAŠU dicu. Konkretno, ja mislin da ti ljudi ustvari, nikad nisu privazišli svoj egoizam. Ja mislin da dok god su ti potribne čvrste norme kojima se ograničavaš od svog egoizma, da si ti ustvari upravo rob tog egoizma. Dakle, ti minjaš svoje ponašanje al ne svoju suštinu. Isto vridi za moral, dok je god potribno da se ti držiš neke norme da ne bi činija zlo, bilo pravne bilo vjerske, ti ustvari nisi dobar. Dobar si kad ti ne želiš činit zlo jer iznutra osjećaš da je to pogrešno.

Naravno, kako zakoni države, tako i moralni zakoni vjera jesu korisni. Oni pomažu da društvo bude poštenije i normalnije, oni pomažu da se ljudima čini manja šteta, ali dok god se ostaje na tome da se nečega pridržava samo od straha od zatvora ili pakla, suštinskog napretka nema. Iako, sve religije upućuju na postizanje suštine, norme bi tribale bit tek pomoćno sredstvo a i motiv za promišljanje, al iman osjećaj da dosta ljudi to ne svaća. Dakle, ono o čemu se po meni radi sa tin fratron, šta je meni kod njega čudno, je ustvari nezdrava ličnost, e, upravo sad san skonta! Ono što se kod njega osjeti je neki nivo frustracije i nekako, zrači nekon vibron kao da s njin uopće ne mereš razgovarat ko s čovikon. Izgleda ko da je poistovjećen sa svojon ulogon koju si je odabra, i u težnji apsolutnom altruizmu, sasvin prirodno, nakuplja frustracije zbog nezadovoljavanja svojih egoističkih potreba. Mislin da bi se slična stvar mogla reć i za majku Terezu. Postoji razlog, uostalom, zašto me ti kršćanski junaci nikad nisu privlačili, iako se mora priznat da oni stvarno čine mnogo dobra, što ja i ne poričen. Privlačili su me junaci koji su se borili za altruizam ali sa razvijenin egoizmon. Privlačili su me borci protiv sistema, jer oni imaju čvrst osjećaj identiteta, i većina njih ustvari i uživa u životu, ali su također i altruisti i žele se borit za opće dobro. Za kombinaciju prave sriće, baren one kojoj ja težin, potribno je ispunit oba principa i altruistični i egoistični.

Ova dva principa se prožimaju kroz dosta toga, tako recimo dva dominantna ideološka sistema na zapadu, komunizam i kapitalizam, ideološki utjelovljuju ova dva principa. Mnogi ne znaju da kapitalizam također ima svoju ideologiju, nju je utemeljija Adam Smith, engleski ekonomist i filozof. On tvrdi da postoji jedna nevidljiva ruka tržišta koja djeluje svojon logikon kad se tržište pusti da potpuno neovisno djeluje. Tvrdi da ljudi svojon prirodnon aktivnosti i težnjon za zadovoljenje svojih potreba će stvorit stanje u kojem će svi radit ono šta triba i svačije potrebe će bit zadovoljene. To je ekstremni egoistički princip, dakle teza da će kroz egoizam doć do sveopćeg dobra za sve. Također, ključna postavka kapitalizma je privatno vlasništvo, koje je opet egoistički princip. S druge strane ideologija komunizma teži ukidanju privatnog vlasništva i kolektivnom vlasništvu nad privredon. Također u komunističkin idejama nailazimo i na ideje potpunog dokidanja privatnog vlasništva, uvođenja norme oblačenja za sve muškarce i žene i slično, kako bi se postiglo stanje u kojem svi posjeduju jednako. To bi bila težnja za altruizmon. Naravno, u suštini oba koncepta su pogrešna, jedan negira ljudsku pohlepu i nesređenost a drugi negira prirodne ljudske razlike i potrebe za posjedovanjen. A u praksi su oba sistema egoistička, jer su na čelu i komunističkih i kapitalističkih sistema ljudi koji nimalo ne mare za opće dobro nego žive isključivo za svoj hedonizam.

Posted in Uncategorized.

Par pitanja

Zanima me šta mislite, postoji li situacija u kojoj je opravdano nekoga ubit? Usput, ne mislin na samoobranu, u kojoj će taj neko ubit tebe ako ti njega ne ubiješ, i ne mislin na rat. Dakle, osim te dvi situacije, imate li na umu neku u kojoj je opravdano ubit nekoga, ili mislite da nikad nije?

E, i još jedno pitanje, da li bi mogli bit u vezi ili prijatelj s nekin ko je ubija nekoga, u nekoj situaciji koja nije jedno od ove dvi koje san naveja gori.

Hm, kad smo kod toga, iman još jedno. More li neko, opet neko ko je ubija nekoga van ona dva primjera, bit dobra osoba? More li nakon toga bit dobra osoba? More li možda bit i bolja osoba od neke druge koja nije ubila nikoga?

Eto, probajte odgovorit na sva pitanja.

Posted in Uncategorized.

Drk drk

Eeee, tako. Namečija (naučija, navuka) san se opet na porniće, zadnjih dana ih baš slasno gledan. 😀 Danas san pogleda jedan koji mi je baš baš, inače mi je teško nać neki da mi odgovara al ovaj je baš bija dobar. Uglavnon šta mi budu smetnje je da, tipa, cura ne uživa, stoji samo ono ladno a oni je jebu, da se oni iživljavaju na njoj i da joj je očito neugodno i boli je, da glumice priglumljavaju sa stenjanjen i ono baš iritantno vidiš da samo glumi, stenje ko da je slon jebe a ne čovik, ili tipa da je dobar al da je lik slabo jebe, da nije dovoljno hard pornić. Dok ovaj mi je odličan, baš mi je sija danas dobro pravo, evo link: http://www.porndig.com/videos/38543/this-is-a-hardcore-threesome-with-victoria.html

Ovaj sajt je inače dobar, nema kratkih pornića koji smaraju i dobra je kvaliteta slike i dobri su pornići generalno. E, u ovome porniću se baš sastavilo šta volin! Em je ona dobra, ono kul je, divija je, uživa u seksu i to se vidi, baš je sva raskalašena i ono, nasty, kurvanjska, oni je jebu pravo dobro i ona uživa. Ima dosta pušenja i dosta poze otpozadi, što oboje volin. E sad, iako ovo naoko izgleda omalovažavajuće, jer oni par putu pljunu na nju i tako, svašta joj rade, al u principu to je sasvim normalno. To mi je čak i suvišno za analizirat al eto, pretpostavljan da bi to nekima moglo smetat. Ja sumnjan da bi se vako volija jebat zaprave, al u porniću mi je to pravo dobro. A možda bi volija i zaprave, mislin bilo bi mi ok i da ona pljune na me, da se baš ono jebemo ko životinje. Iako kažen inače neman take želje.

Baš sinoć Ante komentira kako su ljudi ludi ono, kako je jebanje ludo. Kad skontaš, svi se vole jebat, svima to triba. A ono, to je baš luda radnja, kad skontaš kako bi to izgledalo nekome ko recimo ne bi ima nikakav seksualni poriv, kome bi to bila nepoznanica, dvoje ljudi se ščepaju, strvni (nabrijani, nažeššćeni, orni) i nabijaju jedan dija svog tijela u tijelo druge osobe, grizu se, pljuju udaraju (more i bez toga 😀 ), stiskaju, govore svašta jedno drugom, hahaha, baš potpuno nebulozno i van svake pameti. Svi smo mi ludi, po defoltu, po definiciji luda bića skroz na skroz al samo neki umisle da nisu i da ne tribaju taki bit. I nekako ja iman u glavi tu sliku ne znan, to da ljudi tribaju težit nečemu višem… izdizat se iznad poriva, ovo ono… Al kad skontan, fakat i ne tribaju, ljudi baš tribaju bit vaki kakvi jesu. Ova ženska u vom porniću baš triba bit vaka strvna i razularena, ljudi tribaju bit nabrijani, ludi, željni seksa, adrenalina, života, uživanja. Naravno tribaju bit željni i ljubavi, brige, lipote i toga, al tribaju i voga prvog.

To je s religijan došlo, taj poriv za izdizanjen i potiskivanjen naših poriva, i to je bilo korisno za evoluciju naše svijesti, al sad triba ponovo doć u ravnotežu s onin što mi jesmo. Naš racio i naša strast, čovik i životinja, apolon i dioniz, duhovno i materijalno, to je sve krv i meso čovika, to je sve ono šta mi jesmo, da bilo kojeg od to dvoje nema, nas ili uopće ne bi bilo ili bi bili nešto sasvim drugo. Potiskivanje poriva je bilo korisno, tako smo se izdigli iznad životinjskog primitivizma, refleksnog ponašanja bez promišljanja o posljedicama našeg čina na druge i na nas dugoročno. Tribali smo naučit potiskivat da bi se mogli izdić na veći nivo snage i zreosti, da bi mogli ukrotit svoje strahove, al sad opet tribamo raspustit sve naše strasti i porive da divljaju i da nas nose di god in padne na pamet. Tako. Sritno van iduće drkanje ljudi, uživajte. 😀

Posted in Uncategorized.
Skip to toolbar