Monthly Archives: February 2016

Ovi zidovi duše imaju

Postoji ova treba koju san konta barit… Nismo se zbarili. Izgleda i da se je ona zbarila s nekin drugin. Tako da dupli fejl. Neman pojma, jel to dobra naznaka nečeg (il nije, jer koji je kurac naznaka uopće, koji je to kurac, nego prosto to da sam zamišljaš znak da se dešava nešto što ti želiš da se dešava? A to more bit i često vjerovatno jest tvoja potpuna izmišljotina). Al eto, možda nije nikakva naznaka i jebo ga… Je, nije, inako želin da me spašava od mene, konkretno da me spasi od prihvatanja ovoga da me ove oči more i da ne pristajen o njima mislit svakodnevno, a realno… Hm, pitan se npr jel se to more prihvatit? Realno tribalo bi moć. Msn more. Neko more. Moran moć i ja. Ali onda nisan poseban. Onda san samo čovik. Možda i to napokon. A možda se i poprave to jest tribale bi jebo ji. Uglavnom cura sluša super muziku, već joj nekoliko puta kraden pjesme s fejsa i navučen se… Koji tekst čovječe… Ma mora nešto bit s njon…

Zanimljivo, kad već dotičen mogu je malo i opisat, cura ima nešto… Ma neću, mrsko mi. I oči me bole. Ugl ima nešto zanimljivo površno kod sebe, ovako, mogla bi ostavit dojam da je površna i poglupa, i zapravo se malo dvoumin i jest li stvarno taka, ma neću pisat… A u drugu ruku ima nešto s njom, što mi se čini da se nazire i, što mi se čini da fakat postoji i da to ne tripujen, dublje i zanimljivije. Msn, ne mere neko vako dobre pjesme objavljivat a da je glup. Ne mere. Još ima par bendova koje san joj sa zida otkrija. Dobro neman sad neki plan da je barin… Al bilo bi zanimljivo da se družimo. To će se i desit tu i tamo. Još da me ove oči prođu, ubija bi da se to desi, ne znan kojem se kurcu šta triba žrtvovat da se to desi. A znan šta se triba žrtvovat, ono šta mi je najmrže žrtvovat. Moj trud oko recimo, nabavljanja pokojeg čaja, već znan i kojeg, soka od borovnice, moj trud oko negledanja više u nebo kad je misečina, u nebo kad je jako sunce ili blaža naoblaka, u laptop previše na dan, i tako neko vrime dok se ne oporave. Također moje strpljenje što mi nikad nije bila jača strana. To je žrtva koju moran uradit. I to da se naučin prihvaćat stvari i virovat u se malo više i manje se sekirat konstantno. I naučit nekad gledat u pozitivnu stranu nečega odnosno ono šta trenutno ima i jest a ne ono šta nije.

Ovo je pjesma trenutno sa zida joj ugl:

Ko je jebe kurva.

Posted in Uncategorized.

Pjesnik, muzičar i slikar Ivica Čuljak

“Po narodnosti sam panker, po zanimanju prijatelj.” 

Ivica Čuljak je umjetnik iz Vinkovaca koji je ima osebujan život. Poznatiji je pod nekim drugim nadimcima i zapravo, puno je poznatiji po muzici nego po poeziji i slikama koje je radija. Kasnije u postu ću nastavit detaljnije, za početak objaviću mu pjesamu: 

U SUBOTU

Jedne subote mi ćemo poći,
sami, nikoga biti neće,
po travi rosnoj naša stopala
obilježit će novi put sreće.

Nikoga neće biti te subote,
sami, bez zlih očiju ljudskih,
na vrhu brda, u gustoj šumi,
dok ljetna kiša po nama pljušti.

Gledat ćemo izlazak sunca,
fanatici, ne prosti ljudi,
poželi igru gdje lijepo će biti,
i dan i sat pred nama su dugi.

Dvojica po istom putu,
od radosti oči nam suzne,
zaboravi crne dane prošle,
neprospavane noći i sne ružne.

Te subote rastati se nećemo,
obični smrtnici mi nismo,
za sva vremena skupa ćemo biti,
više mi nećeš pisati pismo.

Jel prepozna neko Ivicu do sad? Ako ga do sad ne pripozna, sad će ga pripoznat.

“Ivica Čuljak, poznatiji kao Satan Panonski ( kečer II.), rođen je 4. lipnja, 1960. godine u selu Cerić pored Vinkovaca. U djetnjstvu se nije znatno razlikovao od ostalih razigranih dječaka, štoviše bio je uzoran učenik. Gimnaziju pohađa u Vinkovcima gdje se ističe svojim književnim sposobnostima, što pjesmama (poezija i proza), što raznim kratkim pričama (iskazivao se i u svojim nadrealističkim crtežima).Po završetku prvog razreda gimnazije kod njega dolazi do radikalne promjene pod utjecajem najsurovijih elemenata punk pokreta. Na vinkovačkoj sceni se pojavio 1977. godine pod imenom Kečer II. On je čak govorio kako je 1978. godine u Njemačkoj primio “punk pričest” i tako postao jedan od vodećih čudaka alternativne scene. Za vrijeme boravka u „Njemi“ počinje bježati iz škole, pušiti, piti sve dok mu otac nije pobijesnio ispisao ga iz škole i opalio mu jak šamar koji on naziva “odupiranje autoritetu”. Nadimak je navodno dobio jednom prilikom dok se šetao i kreveljio Vinkovcima, neka baba doviknula je (svi znamo kakve su babe) „kad ćeš se smiriti ti vraže slavonski“, njemu se to svidjelo i nadjenuo si je nadimak” 

“Često se vlakom znao uputiti u Vinkovce koji su u to vrijeme bili jedno od glavnih željezničkih čvorišta u bivšoj „Jugi“. Legenda kaže da bi često kosu prao u „wc šolji“ te potom kosu sušio tako da bi glavu gurnuo kroz prozor jurećeg vlaka. Jedne večeri, 29. studenog, 1981. u vinkovačkom hotelu nastup je imala Meri Cetinić, a Satan se pojavio u svojoj „uniformi“ koju je sam izradio. Često osuđivan od strane vinkovačkih tabađija znao je ući u fizičke obračune, ali tog kobnog 29. studenog 1981.branio je navodno svog brata. Iz kaputa je izvukao nož i „skrojio“ protivnika kao „Đek Trbosjek“. Tvrdnje da je do ubojstva došlo iz samoobrane na sudu nije prošlo zbog manjka dokaza te je osuđen na 12 godina zatvora, predviđena lokacija izvršavanja kazne bila je Goli Otok. Sreća u nesreći jest da mu je otac bio ugledni upravnik vinkovačkog Doma zdravlja. Kako je to bivalo u bivšoj „Jugi“, a biva i sada, ako imaš veze i poznanstva možeš se izvući iz nevolja i zaobići pravila te je tako smješten u neuropsihijatrijsku bolnicu u kojoj je trebao odslužiti kaznu.” 

PRKOS PUČKOJ PIČKI

U kišama i ledu čim je vidiš
reci joj moje usne njoj ne nose radost,
dok sam na sve četiri puzao bolan,
otišla je dragi moj, a meni žalost.

Neću ja pjevati pjesme tužne
jer samo gnjeva u sebi nosim,
za ljubav te pučke pičke
ja ponosan nisam da prosim.

Mijenjalo je uzvišenu njih na desetine
dok prkos stoga jer nisam mogao,
bolest je moja ne nastrana ludost,
u inat vagini strasti sam prodao.

Dok ču’ ona za moje novo rađanje,
posla k meni kučku kao i sama razvratnu,
dok milom biću jezik uvalih tada,
zmija vrisnu, zaplaka, odmah je nestala.

Mi nastavismo tad čudne orgije,
sad više nema zbog kurve plakanja,
nije mogla gledati prizor luđaka,
horda na hordu divlje je skakala.

I nikad više gospon kurca ne dam,
tebi kravo gladna što večeg promjera,
sad ljubim one zbog oka čistoga,
upijam istinu, nekad bolna mi nevjera.

“Nastupe koje je održao pred publikom počeo bi recitiranjem poezije te bi izvodio performanse u kojima se često samozapaljivao, rezao ili rezbario, razbijao bi staklene boce o glavu. Kako se rat bližio tako je došlo i vrijeme da Satan pristupi vojsci, a sjetimo se da je tri mjeseca proveo u kazneno-popravnom domu Lipovica zbog izbjegavanja vojne obveze. O njegovoj smrti postoje razne priče i legende. Jedna priča kaže da je stradao od snajperskog metka jednom prilikom dok je glumio strašilo u polju zbog neke oklade za gajbu piva. Druga pak kaže kako je ubijen od vlastitih suboraca zbog nekih starih nerješenih računa. Treća kaže kako je ubijen po naredbi vojnih glavešina jer takva tempirana bomba je bila preopasna. Četvrta priča kaže kako je počinio suicid nakon razgovora s majkom koja mu je uplakana rekla kako nema što za jest. Peta priča kaže kako se poskliznuo na ledu, a napunjena puška je sama od sebe opalila. Šesta priča kaže kako je poginuo dok je čistio pušku koja je opet sama od sebe opalila i tako u nedogled.” 

Interviju sa Satanon Panonskin imate na ovom blogu: http://www.satanpanonski.blog.hr/ Skrolajte malo dok ne dođete do: Interviju globus prvi dio, pa iza ima i drugi odma. 

Ubaciću u tekst neke djelove intervijua: 

“Nagle pjesme i agresivno ponašanje na pozornici uopće ne odgovaraju Satanu u privatnom životu. U razgovoru to je miran, staložen i razborit mladić, pankerski romantičar s posebnim pogledom na život, rad i smrt. Satan Panonski, pravim imenom Ivica Čuljak, priča o filozofiji svog života, o tome zašto je danas u prvim borbenim linijama na najtežem ratištu te kako se ratovanje uklapa u njegovo poimanje života. “Čitav svoj život”, kaže Satan, “od 1977. do danas, nazivam ratom tako da mi ovo danas, kad gledam stanje svoga duha, nije ništa nova. Te godine napustio sam gimnaziju jer sam smatrao da obrazovanjem neću steći pamet, ništa od čega ću moći egzistirati kao pošten čovjek. Mogao sam steći obrazovanje (a bio sam jedan od najboljih učenika), titule i postati liječnik, odvjetnik, steći novac i položaj u društvu. Svi ti ljudi koje sam nabrojao, htjeli ne htjeli, moraju biti nepošteni da bi egzistirali u kolu u kojem jesu. Možda postoje neki pošteni, ali ja ih ne znam. Tako sam ja, jer nisam znao, htio, mogao… biti pokvaren, prestao ići u školu. Smatrao sam da će obrazovanje, okončam li ga, učiniti od mene čovjeka koji će biti nepošten prema sirotinji. Nisam htio upasti u neku kolotečinu, da budem poput svih. Doktor mora uzimati od pacijenta, jer su takve norme, a to nisam htio. Ako si htio biti pošten komunist, pridržavati se načela, odbacivali su te… 

Zašto ne želiš pripadati nikome? Nije da ne želim, ali ja sam takav. 

Sada si u ratu, tu se gine, ubija. Kako se snalaziš u tom kaosu? Ukoliko izvršavam ubojstvo žrtvi nikada ne kažem: “Ideš na strijeljanje”. Uvijek mu kažem da ide na razmjenu. Navučem mu kapuljaču i kažem: “Budi tiho, sad će tvoji. Eno ih, čuju se…” I kad se nađemo u kukuruzu, šumi, ispalim kratki rafal u srce. Uradim to ubojstvo. 

Kako se onda osjećaš? Dobro, poznato je da sam ja 29. studenog 1981. ubio čovjeka. Doduše, ja njega ne mogu smatrati čovjekom jer je bio zločinac prve klase. No, sad kad sam u pravom ratu, ubio sam prvi put na nekom strijeljanju. Nisam osoba koja se nekom može i mora dokazivati, htio sam da sebi dokažem da to mogu. Prije svega, da pokažem da stojim na raspolaganju i za daljnje potrebe, jer ne može se dobiti rat bez ubijanja. Spopala me nekakva jeza u automobilu, taj čovjek je smrdio. Ustvari bio je to četnik a četnik i čovjek nisu jedno te isto. On se usrao, strašno je smrdio. Tad me spopala neka jeza, nekakva hladnoća oko srca ili tjeskoba… Ne vjerujem u Boga, ali sam se pitao je li to grijeh. A imao sam snage, nije bila u pitanju snaga. No, kad sam se sjetio slika poklanih i pobijenih prijatelja, djece poklane u Dalju, ali i diljem Hrvatske, onda sam sebi rekao: “stop” tom stanju psihe duha. Nisam osjetio ništa. Pucam kao u prazno, kao da nema ništa ili opet, kao, pucam u nekakvog monstruma. Da je pravi monstrum imao bih nekakve osjećaje, ovako nemam nikakve. Lovim te neljude, te četnike, na krajnje zanimljiv način, ali to ne smijem iznijeti jer bi se oni čuvali. Reći ću to nakon rata. 

Što zapravo misliš o ovome ratu?Što god bih rekao ne bi bilo ništa novo. Jedino ne razumijem njih zašto nam sve ovo rade. Mnogi moji beogradski prijatelji pobjegli su u London, ne zato što su intelektualno slabi pa su nasjeli Miloševiću, već su vjerovali meni. Govorio sam im da Srbi nisu ugroženi, da imaju najbolje kuće. Srpska sela oko Vinkovaca bogatija su od hrvatskih, na položajima su uglavnom bili Srbi, a ne Hrvati. 

Kako si se osjećao kad je palo tvoje selo Cerić? U zadnje vrijeme često plačem. Nije da gubim snagu, možda je čak tim suzama dobijam. Gledam te ljude, izbjeglice, idu, a ne idu nigdje. Kamo će, što će? Nedavno me nazvala majka tu u vinkovački hotel. Kaže mi: “Sine, pošalji mi kaput, džemper, cipele, hladno mi je”. Ona je u izbjeglištvu. Onda sam počeo plakati. Zamolio sam konobarice da se sagnu i istresao rafal u zid. Nije te strah ili stid suza? Glupost. Suze su isto tako muške. Što bi žena imala mekše i nježnije srce od mene, pa se njoj dozvoljava da zaplače, a nama ne? Mogu bit ko’ majka Tereza, a mogu bit’ ko samuraj. 

Mene ovaj rat nije psihički strašno pogodio, jer sam navikao na njega. Moji ratovi traju od 1977, kad sam napustio gimnaziju, a bio sam odličan učenik. Ljudi su mislili da sam koljač, ubojica, jer sam počinio ono ubojstvo 1981, i jednostavno me nisu mogli shvatiti, a ja sam ponekad čeznuo, ne da me netko shvati, nego da me prepoznaju kao čovjeka. Eto, rat mi je priuštio da me mediokriteti koje smatram časnim i čestitim ljudima upoznaju, prihvate i zavole. Oni su to uspjeli zato što je rat, jer su vidjeli puno krvi, terora, nepravde: rat je skinuo mrežu mraka između mediokriteta i mene.

Psihologiju prezirem upravo zato što klasificira inteligenciju. Zašto je Einstein genije, a nije moja pokojna baba? Ona je tako dobro okopavala krompire, a okopavanje krompira korisnije je od svake teorije. Puno toga je napisano da bi se ovladalo ljudima. Za mene je čovjek pametan ili kreten. Okopavam krompir bolje od moje pokojne babe. Sve moje susjede se dive kako to dobro radim. Sad sadim luk, to mora biti apsolutna, šokantna estetika i simetrija. 

Rekao si da si po narodnosti panker, po zanimanju prijatelj? Ljudi se čude otkud ja panker, a nikad nisam pjevao “Ustani bane”, a sad, eto, branim Hrvatsku više nego većina koja je uskrsnula bana i tako. Hrvat, pitam se što to znači? Daleko sam od tradicije, kulture i običaja. To u meni ne postoji. To čak nisam ni uništio u sebi: to u meni nije nikad ni bilo. Ja se mogu prilagoditi svim situacijama i ljudima, običajima, tradiciji. Eto, neki su Hrvati, neki Srbi, a ja sam panker… Što je to panker? To je čovjek. A što je to čovjek? To je panker. Ja hoću da je tako, i to tako jest. Prijatelj sam po zanimanju i ne znam što bih tu objašnjavao. 

Što kažeš na ovu poplavu domoljubnih pjesama? Ivčić je umjetnik, ali ovi ostali… neke Hrvatine, pa što ja znam. Zabiju se u podrum, pet katova ispod zemlje i viču: “Kreni, Gardo”. Budi ti s Gardom i onda viči-kreni! Nije pošteno. Ne možeš tako, na račun rata dignut lovu. Dobro, možeš s tim paliti mediokritete u Gardi, ali mene ne možeš. 

Nije valjda da ti netko prijeti? Ma, ima puno priča. Nije to dobro, ja sam puno dao Hrvatskoj, a sad se oni bave pitanjem je li netko ubio četnika ili nije. Rat je, a ne smiješ ubiti čovjeka! Ja sam se prošli put šalio kad sam u “Globusu” izjavio da vršim likvidacije. To sam rekao samo zato da dam podršku našem narodu. Šalio sam se, i evo sad se demantiram. Ozbiljno. Ali, znaš, nisam ja bio u ludnici jer sam lud, nego jer sam pametan, jer nisam htio ići na Goli otok. Bolje je u ludnici. Dobro je bilo u ludnici, bogami. Najprije sam morao potući sadizam prema pacijentima. Bolničari se cijeli dan bave svojim kravama kod kuće, i onda se dođu odmarati u bolnicu. Kad pacijenti nešto mole, oni urlaju na njih, udaraju ih, uspavljuju ih da se pet dana ne bude. Gledao sam to, i to me ubijalo. Mrzili su me, jer poslije šest mjeseci, kad sam malo pustio korijenje, počeo sam ih odgajati. Dao sam im do znanja da me ne mogu dotući i uništiti. 

Tvoji nastupi prilično su destruktivni, šokantni. Što je svrha toga? Šokiram da bih ljude oslobodio. Kad ih šokiram pogledom, znam da će me slušati, a kad me slušaju, onda je to već hipnoza, ludilo. U tome sam majstor. Perfekcija koja paralizira mozak, razum. U tom trenucima ih oslobađam, deblokiram od barikada koje su nabačene kroz obrazovanje i razne torture ispiranja mozga. Kasnije, kad se vrati kući, on je opet onaj iz civilizacije, sa svojim barikadama. To je moje zanimanje prijatelja.” 

Ivica, kao osoba zapravo jako zanimljivo ocrtava par značajnih stvari za objassnit. Prvo, sasvim je jasna dehumanizacija Srba, u njegovom opisu. Da bi nekoga tako ubija moraš ga učinit manje čovikon, jer inače ne moš podnit tako nešto. On to doslovno i radi, doslovno. Mislin da je ono za Srbe i ubijanje što je reka u prvom djelu intervijua točno, a kasnije poprilično prozirno proba provuć laž da je to slaga radi fame, sasvim se jasno vidi da ne zna lagat. Vjerovatno laže zbog pritiska vlasti, a još više zbog pritiska suboraca. Moguće da su ga suborci i ubili jer je bija previše lud i previše otvoreno priča o tome. Pa ipak, Satan izvršava ono šta većina suboraca želi. Ili ono šta u datom momentu vide kao nužno. Je li moguće da to u datom momentu možda i jeste nužno? Ja ipak mislin da nije. A moguće i da ostali vojnici nisu podržavali to šta radi, jer evidentno je on sam iša u ‘lov na četnike’, tako da, ko će znat. Satan također pokazuje šta se dešava kada izrazito inteligentna, kreativna osoba naglašene individualnosti ima ozbiljne psihičke probleme i kad prođe traumu kakvu je on proša. Satan je zapravo dobar čovik. Ali je i monstrum. Također je i zapravo poprilično produhovljen u jednu ruku. Ali je i manijak. Ali je i individualac. Umjetnik. Um. Satanovi motivi proizlaze iz boli, iz ljubavi prema majci i rodnom mu selu, iz osjećanja nepravde, iz mržnje prema nepravdi i ljudima koji podilaze sistemu koji je vrši, ljudima koji se sami pretvaraju u tu odvratnu masu mediokriteta. A na kraju se s njin dešava šta se dešava… Ironično zapravo, na neki način postaje izvršilac prljavih poslova (u nedostatku goreg izraza), tih istih mediokriteta. Ko je gori na kraju, on ili mediokriteti koje mrzi? Čije prihvaćanje želi…

On dobro ocrtava ono šta se dešava u psihopatama svjetskih razmjera, recimo Hitleru i Staljinu. Jel znate da je Hitler bija slikar? I da je Staljin pisa poeziju? Hitler i Staljin su nesumnjivo bili genijalci. Bili su i iskreni idealisti, obojica su ležalli i u zatvoru zbog svojih uvjerenja. Bili su i umjetnici, što znači da su jako emotivne i senzibilne osobe. Ono šta se desilo s njima pokazuje cjenu njiovog neprihvaćanja sebe. Obojica su zapravo mrzili taj senzibilni, iskreni, emotivni dija sebe, toliko da su ga prezirali izvan sebe i projicirali ga u Jevreje, neprijatelje Sovjeta, itd. I vidi se šta su radili tom djelu sebe, u tome šta su radili milionima onih u kojima su taj dio sebe vidili. Zanimljiva stvar, nevezano za to, ja iman jednog kolegu Srbina koji je panker, a koji je i nacionalista. Neću sad ulazit u detalje o njemu, jedan je od onih ofirnih nacionalista koji su kao ljevičari, a podržava Miloševića, to jest misli da je Milošević ok, Četnici su mu ok, zapravo evidentno niko od Srba kroz historiju ne postoji da nije ok, al ne on je i dalje ljevičar. Zanimljivo je da on ima i neke psihopatske naznake, ja i ovaj drug mi smo se zajebavali kako će ako opet zarati on uživat na minobacaču. Zajebancija je, nije lik ono, mislin nije Satan da se razumimo, ali fakat ima neke sličnosti s njima dvojicon. Da ga upoznate bilo bi van i jasno zašto. I zanimljivo je da su zapravo njih dvojica jako slične osobe, koje bi se volile i cjenile uživo, a postoji također i mogućnost, da bi jedan drugog streljali u kukuruzu. Pitaću tog druga baš voli li Satana. 

POKOLJ 

Pusti suzi, mora pasti,
ruža neće više cvasti
Što nju mladu otrgnuše, 
Kristal vazu ukrasiše

Iščupaše njoj korijenje,
učiniše bol za njene
Grudi moje majke mile, 
zar ste mene vi dojile

Hej, ružo odsječena,
zla je sudba tvog sjemena
Neće majka ljubit’ sina,
nije smjela biti istina

ZAKON

Volio sam krv u svojim očima
jer znam, patnjom sam kupio radost
Ljubio sam plač izbatinanog dječaka
jer znam, gnjevom mu smanjio žalost

Vozio sam bicikl izbušenih guma
jer znam, junak je samo uz opasnost
Uzeo sam dvije tube onog ljepka
jer znam, preteška je starost

I za kraj, odlična: 

Čuj ‘uzavreli jorgovan’ hahahaha luđak. 

Do likovne umjetnosti koju je radija nažalost nisan moga doć. To bi bilo zanimljivo vidit. I da, još jedan podatak koji san zaboravija navest, Satan je navodno bija biseksualan. Zanimljivo je da su Satanu na pogreb došli pankeri iz cilog svita, njih par stotina. I danas je ikona panka na balkanu, cjenjen je i od pank scene u Srbiji, unatoč njegovoj epizodi sa ‘Četnicima’, s kojon je skrajčija na kraju. Iako je bija luđak, nesumnjivo, mislin da Satan nije bija nacionalista. Srpske vojnike je vidija ko simbol nepravde koju je prezira čitav život i kanalisa je svoju manijakalnu agresiju na njih u ratu. Al da se razumimo, nije Satan ni blizu jedini koji je bija takav u ratu. Vjerovatno dosta njih takvih, sa takvin ratnin CV-on još hoda među nama, ko zna, možda neke i znamo? Fini ljudi iz susjedstva. 🙂

“Ljudi su mislili da sam koljač, ubojica, jer sam počinio ono ubojstvo 1981, i jednostavno me nisu mogli shvatiti, a ja sam ponekad čeznuo, ne da me netko shvati, nego da me prepoznaju kao čovjeka. Eto, rat mi je priuštio da me mediokriteti koje smatram časnim i čestitim ljudima upoznaju, prihvate i zavole. Oni su to uspjeli zato što je rat, jer su vidjeli puno krvi, terora, nepravde: rat je skinuo mrežu mraka između mediokriteta i mene.”

Posted in Uncategorized.

Turska politika prema Kurdima se liberalizuje, Kurdi nemaju razloga da se žale u Turskoj

http://kurdishdailynews.org/2015/09/12/cizre-cries-for-help-turkeys-kobane-under-siege/

“While trying to circumvent the police blockades on the roads leading into town by following small trails through the fields and mountains, the HDP co-leader suggested that Cizre was being punished for voting “84 percent for the HDP” during the last elections in June. Demirtaş called Cizre “Turkey’s Kobane”, comparing the plight of the town and the resistance of its citizens to the Syrian Kurdish town when it was under attack from IS.

“In Cizre, 120,000 people have been held hostage by the state for a week,” he added. “They put ice on the corpses to stop them putrefying, because burials are banned.”

One of the most heart-breaking stories spoke of the young girl Cemile Çağırga, who was reportedly shot by the police in front of her house – under what circumstances remains unknown. After succumbing to her injuries her family was unable to transfer her body to the morgue due to the curfew and the threat of being targeted by snipers and artillery. For several days Cemile’s body was kept in a fridge in the family’s home before the young girl could be buried.”

Posted in Uncategorized.

Ju ju

Moga bi se večeras počastit jednin izlaskon, na jedno fino elektro misto i da ne izađen do jutra vani. Zaslužija san to. Ne moran puno pit, vjerovatno se ni ne bi baš napija. Malo ću još učit pa možda se desi izlazak… Već se primamljivo prianjan za ovu noć kako pada. Još ću malo učit, to jeste ne još, nego ću krenit sad brzo učit. Ko zna, možda i šmeknen nešto. A dovoljno ću uživat što znan da mogu…

Posted in Uncategorized.

Lip dan lip dan lip dan

Lip dan a ja ne mogu nać kopirnicu da skriptu kopiran koju moran u ponediljak učit. A nisan je ni tražija baš doduše, otiću do grada sad da vidin ima li igdi išta. Nego, ovaj post je triba imat ozbiljnije ime: Šovinizam. I tija san pisat nešto, al me oči malo bole i raspoloženje mi nije za te teme baš sad. Pa evo ovo: https://www.youtube.com/watch?v=bWocvkLnX3Q

Zanimljivo je zapravo kad skontaš koliko su muškarci i dan danas šovinisti. Naspram recimo koliko ih ima da su feministi (u koje se ja ubrajan), recimo, imaš dosta te neke raje koja ismijava feminizam i to zapravo, na potpuno seljački način. Recimo iman druga (bolje rečeno bija mi je drug, ne družimo se više, sad se samo znamo), koji je nešto nabrijan na gej udruge i udruge feminista i često po fejsu piše protiv njih i to na krajnje seljački način, tipa da ismijava curu koja ne brije noge – jer ne brije noge (wow, genijalnost), i takve stvari. A znan ga ja dugo i pička je, ne mere ni prić curi normalno, i još je i slabić, jer ga ugrožavaju jake cure, još je i patrijarhalan i konzervativan (iako je on veliki komunista i alternativac), i gejevi mu nisu normalni, ne vidi problem u Putinovom tretiranju Čečenije i homoseksualaca, veliča Ruski komunizam (ko normalan još more veličat Rusiju i komunizam?), veliča i Tita, a to mi je tek poseban doseg mozga, mislit da se problemi u društvu mogu rješit tako da ćeš dovest jednog diktatora (ma koliko možda mudar bija), da vodi državu i da ostatak naroda budu ovce i da ti dica recitiraju pjesmice u školi o imenu jedne osobe od krvi i mesa kao da je božanstvo i da ću ja otić na goli otok ako ispričan vic o njemu. Puno je retardiranih stvari u društvu, dugo bi tribalo da ih sve nabrojin, al bez ikakvih problema ih mogu sve razložno obrazložit zašto su glupe i volija da se pojavi neko voljan da mi dane argumente kojima će mi dokazat da nisu.

Na stranu moj drug. Il bivši drug. Ima nekoliko san ima čast, haha, da prisustujen za Božić na ovom jednom derneku na koji smo otišli ja, prijatelj mi i rođak. Na derneku ovako, momci od 30 godina, neki u vezi neki nisu, onako, nisu nešto posebno, ok ekipa, nisu zapravo ni najgori seljaci kakvih ima. I tako, u neka doba samo krene priča o jebanju, i krene priča ofirna, o tome ko je curu i kolko cura kako i di jeba, ono, Bog te jebo ko ja u osmom razredu kad bi se tija kurčit da san faca i glumit nešto, na tom levelu priča. Al na stranu to, oni su ko neka ekipa a komunikacija među njima nula poena, bolje se ispričan sa osobon na faksu koju trefin na ispitu slučajno i popričamo prije ispita. Iskrenija, dublja i konstruktivnija priča bude. Neko, ovaj jedan od njih jel, ima curu već osan godina, i iz face mu izvire jad i kiselost neka potpuna. Iako san mu nešto bija drag. Na stranu retardirana pitanja poput toga: Kako ti je s muslimanima u Sarajevu?, i takve stvari. Neman sad potribe a ni razloga da nekome u po pjanske večeri objašnjavan da nisan Hrvat nego Bosanacc i Hercegovac, tako se izjašnjavan (što, u svakom slučaju nikako ne triba zabunit za ideju da san patriota, patriotizam mi je retardiran fenomen, skoro isti ko nacionalizam, izjansija san se ko Bosanac i Hercegovac iz protesta protiv nacionalizma i svijesti da su nacije zapravo, konstrukt i to je to).

Nego, uglavnon, taj lik iz kojeg izvire ovaj jad kojeg opisivan, je ugl nekad u toku večeri, bija poslan da pomogne jednom drugu od njih što je bija tu koji se je napija i izaša vani rigat. I on je, dakle opet napominjen, osoba od 30 godina, koja ima curu 8 godina, ima posa, brzo će i dicu imat, izaša i bacija tom liku petardu pod noge dok je riga i ona pukla i lik pa na guzicu u kokošija govna. I taj je frajer ostatak te večeri njega ismijava jer je upa u kokošija govna i priča o tome kako je on jadan i kako on more od njega pet puta više popit. Jedan od njih još tu, vezan za mater nenormalno, isto mu 30 gd, sve mater pita i sve joj govori, a ovaj moj rođak ga oće kao, ‘vadit’, spašavat, tako da mu ‘nađe curu’. Na stranu to što bi lik fakat trba malo nešto i zbarit, al ja to gledan i kontan, pa ko tu koga spašava bogati. Taj moj rođak također, evidentno, ima životnu ideju da eventualno nađeš curu, oženiš je i time si rješija sve životne probleme. Sa ženama je nesposoban da razgovara, to jest sposoban je sa ženama koje su na njegovom levelu, al sa pametnim, otvorenim i karakternim ženama nije, a komunikativan je i onda se u društvu takih žena ponaša ko dite, što krene malo smarat, a malo bude i simpatično, što je karta na koju on svjesno igra. Smatra da ‘muški mozak’ i ‘ženski mozak’, nisu isti, da sa ženon nemaš šta puno pročat nego je samo jebat. Također, baš nikako ne konta (ko i pun kurac ih još) kako ja mogu živit s dvi cimerice i prijateljice, od kojih mi je jedna najbolja prijateljica i da mi se na nje ne diže kurac i da ih ne jeben. I ne da ne konta nego kad mu kažen da nije tako uopće u to ne viruje nego dane komentar iz kojeg moš skontat da on misli da ja šupljiran a da ih zapravo kontan jebat nekad. Tako mi je jedan lik, bija je s jednin umjetnikon i pjesnikon kojeg znan, kojem isto nije jasno kako ja živin s dvi cure tako, i prokomentira je vako, sa ono, pogledon ko da je vidija vanzemaljca: Ooooooj frajer živi s dvi pičke i ne jebe ih. Haha.

Taj moj rođak je u vezi s curon koja je katastrofa i pormećena je (ne baš ono totalno al nije načisto sa sobon nikako), i ne mere da prikine s njon jer mu triba sigurnost. U ljutnji, koju osjeća jer je slab i jer mu ona triba, a nema muda da prikine, se prema njoj ponaša ko kreten. Da je kazne za svoje slabosti. Nije to zapravo vidno, al je meni dosta da san na njegovom rođendanu vidija jednu scenu di ju je posla ko kera da mu iđe donosit neke pive, kurce, iz kujine, sa dozon ozlojeđenosti, a posla je po to baš zato jer more i jer je mrzi, u tom momentu bar. A ne zna da sebe mrzi. Jednon je, što je ispriča, neku strankinju zalija pićen po gaćama jer ju je konta jebat a ona se napila pa nije moga. Za mene dovoljno da ozbiljan odnos s nekon osobon završi i da neman s njin šta puno pričat, mislin, bar dok je vaki, a ne bi reka da će se minjat previše. Ideja mu je da more ostat s njoj i vinčat se i varat je, i ne vidi u tom problem. No, naravno, ona nije nevina. Ona je retardirana, ima psihičke probleme i triba joj muž da je drži u komadu, to jeste, ona bar misli tako, iako ja mislin recimo da si dane šansu da bi se mogla izdić iznad toga jer nije toliko izgubljena, al ne bi joj bilo lako. Al nikome nije lako, dok neki se bore a neki iđu linijon manjeg otpora koja in sigurno upropasti, ili barem napola upropasti život. Većina ljudi sebi svjesno upropaštava živote, pa kasnije druge za to krive. Ko što bi njih dvoje ako se vinčaju kasnije lako mogli krivit jedno drugo za svoje probleme i slabosti.

Od asortimana događaja, recimo, izdvojiću jedan od ovog jednog malog koji nan je visija u stanu i koji je curi udarija glavon od štok vrata jer mu je osovala mater. Mater mu zapravo ima rak, al msn, to nije nikakvo opravdanje a pogotovo ne jer se je cilu večer ponaša ko kreten i balansira je s tim da mu se rekne da ode, a ja to nisan tija jer nije moj nego cimericin mi gost. Nakon toga smo ga izbacili iz stana, on poslje kako smo saznali, i dalje ne vidi problem u tome što je udarija curu, a više manje od kad ga znan handre ga neke nervoze i šovinista je, ponaša se ko kreten i kad cura neće da se s njin zbari postaje agresivan i problematičan. Jedan lik kojeg znan, super je lik fakat, i pravo mi se je svidija bija, svima nan se je svidija vako, kad smo se družili, bija je u vezi s mojon prijateljicon, i u toku jedne svađe ju je ošamarija. Eto, pa i to da se zna. Iako, opet da se razumimo, ona ima odgovornost za se, ona je i nakon toga ostala s njin a i prije je bila ta veza za prikinit a ona se je potezala s njin. Sad ovo lito, ona se je jebala s likon vamo u Sa, i vidili se dan poslje, i ona tjedan dana nije o njemu pristavala pričat i pravit planove kako da se zbari i analizirat bi li on s njon, iako lik pazi, ide u jebenu Aziju, u jednu Azijsku zemlju na godinu dana dva miseca nakon toga. Jednostavno, ljudi imaju svoje probleme a očekuju da ih rješi veza, da nađu spasitelja/ spasiteljicu. Ne izdvajan se, i ja to želin, ali san svjestan toga i ne podilazin tomu. Takoođer, neću žene lišavat krivnje jer često svjesno biraju krkane za koje je očigledno da su nasilni pa se kasnije čude kad vide šta to znači. A čak in se i sviđa to što su malo šovinisti i nasilni, a nekima ne smeta ni da ih povremeno udaraju, čak ima ih i da in je to dobro, i na takva san iskustva naletija. Svi su za se odgovorni, i, i žene su šoviniste prema muškarcima, ja znan primjere psihološkog maltretiranja katastrofičnog od jedne moje ujne koju bi ja na glavu izbacija iz stana da živin s njon (malo karikiran, ne bi na glavu nego na noge xD), a on to trpi. Trpi, jer nema snage da bude sam. I sam si je kriv. Odgovoran je za se ko i svak drugi.

I na kraju, zanimljivo mi je kad ljudi koji su progresivni i vole to potencirat zapravo, ispadnu šovinisti. Recimo jedna situacija u vezi jednog lika koji je ateista, obrazovan, uspješan, napredan, voli znanost, moderan je i sve to, čak voli i potencirat da voli žene i da zna njima bit prijatelj, onda čuješ izjavu na fazon: Ja kad meni moja žena krene nešto prigovarat ja joj samo fino kažen – da draga, hvala draga, reci mi šta ti možeš uradit po pitanju toga šta ti smeta? Ja san ga pita a šta bi da ona tebi kaže: Mene zanima tvoje mišljenje, hoću da razgovaramo o ovome šta mi smeta, na šta je on reka da bi je posla u pičku materinu. Toliko o tome. Uglavnom, iz onoga šta ljudi kod sebe potenciraju da jesu, možeš puno skontat o onome što zapravo jesu. Al mi je žalosno kad vidin koliki manjak komunikacije postoji između tih ljudi, i sa strane njiovih žena sigurno, koje in podilaze i kontaju da su one ipak – žene, a oni – muškarci, da su to ‘različiti mozgovi’. Ja recimo ne znan šta bi da se ne mogu sa ženama prijateljski družit. Jedne od najboljih prijateljica/il samo lja :D, su mi žene. Baš neki dan sidin sa cimericon i drugon mi, koji mi je i kolega u poslu i svi troje zapravo sad poslovno surađujemo i komentiramo koliko bi bilo glupo da smo takvi da ne meremo sa ženama normalno pričat. I ja i on se složimo kako ne meremo puno sa muškarcima koji su oni baš muškarci, koji žene ne mogu posmatrat prijateljski nego samo kao curu il za jebat. A i žena takvih ima kolko oćeš, i fakat, ima ta neka vibra, to je manjak individualnosti i vezanost za svoj spolni identitet (jer svi mi u sebi imamo i mušku i žensku stranu, a društvo uči žene da potenciraju samo žensku i muškarce samo mušku), i to se jasno ogleda u ponašanju i stavovima osobe. Recimo jedna treba dobra za jebat vako, u jednom momentu pomislin bil je jeba i samo skontan – ma nikako. Ono, odma mi doša neki osjećaj, zapravo fin, osjetija san je ko biće, ko osobu i nekako ima baš tu vibru ono, za dicu rađat. Iman osjećaj da se triba jebat baš sa tin mačo likovima koji su samo za dicu pravit. Na stranu to da neko more imat i tu vibru za rađat il pravit dicu, to je dobro ako nije dominantno. Mene zanimaju idnividue, koje prvo žive sebi pa onda svojoj dici i meni i Bogu Jokinu. 😀

Evo za kraj jedan komentar koji san bija napisa na post od Blato:

Većina ljudi su patrijarhalni i ličnost im je potpuno omeđena spolom i borbom za preživljavanje i razmnožavanje. Otuda takvo ponašanje. Muškarci se takmiče ko je veći jebač, žene se takmiče koja je veća treba. Što manje daje a više je hoće – to je bolja. A što oni više pojebu i to, što pojebu više baš onih koje ‘ne daju’ i koje su ‘trebe’ a ne samo obične ‘fute’ – to su veći jebači i to su bolji. Sličnom logikom često ide da koja bolje izbaci sise i obuče veće štikle da je veća treba i poželjnija partnerica, i isto tako kod njih ko bolje pokaže mišiće i dođe u nabrijanijem autu. Suštinski potpuno životinjsko ponašanje. Sramota za mozak sa ljudskim kapacitetom. A također je vidljiv odnos moći jer zapravo žene muškarcima prodaju svoju estetiku i pičku ko komoditet, a muškarci, koji imaju veću financijsku moć njima prodaju svoju zaštitu i komfor. A i jedni i drugi, sa što boljim ulovom stiču veći prestiž u društvu i izazivaju veću ljubomoru kod drugih kojom hrane ego.A zapravo, svi ti odnosi su poprilično jadni, jer i jedni i drugi su ovisni jedni o drugima da bi dobili vrijednost. Što znači da sami u sebi ko individue ne vide ništa vridno. Što znači da uopće nisu individue sa osobom i prezimenom, nego samo uspješniji ili manje uspješni mužjaci i ženke.

Posted in Uncategorized.

Đerkovci

Jel ima još neko da se nikako ne mere skontat s toplinon u stanu? I još neko kome je nekad u isto vrime vruće i ladno? Moja teorija je da mi se tijelo previše ugrije kad cimerice upale grijanje, koje bude prevruće i onda kasnije kad ja npr u sobi otvorin prozore, il npr u cilon stanu, jer recimo neku večer san 4 prozora otvorija da oladin stan, mi u isto vrime bude i vruće i ladno. Isto ko u saunni kad si pa uskočiš u more npr, to san u Švedskoj radija i isti je tip osjećaja. Jebiga iman jebenu cirkulaciju a jedna od malo stvari koje istinski i iskreno ne podnosin je vrućina u zatvorenom prostoru. Kad ja osjetin da se krećen znojit a sidin u stanu u kratkoj majici to je katastrofa ugl mogu računat da su mi iduća dva sata pokvarena i da ću svako malo otvarat pa zatvarat prozore, da ću počet osjećat kako je majica na meni slipava i moraću je odma minjat i tako. Katastrofa ugl. Super se slažen s cimerican i ovo s grijanjen san zapravo dosta rješija s njima, nisu česti ovi momenti da se vako nerviran al kad se dese ono baš se dese. A msn nekad i ja upalin grijanje jako pa poslje previše ugrije, moraću in reć da ga ne okrću na najjače kad ga pale jer tako nastavi grijat sat vrimena i nakon ga ugasiš. A došlo nan je i plina ludilo, moraćemo manje to grijat. Što je meni svakako draže. 🙂

Dešavaju se dobre stvari. Eto nekako iman dužnost reć ljudima koji me dosta prate da san uša u neku novu fazu. Previše mi je rano da to otvoreno kažen i to mi se ne sviđa a neću opisivat točan tok događaja al eto, bitno je da se dešava. Čak, – čak, mi se ne jebe sa nekin random curama s kojima se mogu jebat i čak, još više čak, san upozna jednu curu koja mi je zanimljiva i zva san je na kavu. Drama dobro. I oči su mi bolje. Pa et, ima dosta toga dobrog, najrađe bi podilija nešto muzike što slušan zadnjih dana. Gorillaz slušan najviše, ležerni su i dobri. Puno toga bi moga sad pričat i otvaraju mi se razne teme al su previše friške da ih otvaran. Poslovno i s ispitima mi iđe drama dobro. Hm, hm, počeja san radit na televiziji, za sad volonterski al biće to plaćeno nakon nekog vrimena jer znan da san dovoljno dobar da uspijen. Iako more vazda svašta poć u krivo al spreman san na to ako se desi. Ko ga jebe. Evo pjesma:

Eto, žao mi je ako će nekima falit moje jadikovke kojih će od sad vjerovatno bit manje. :'( Mislin da će onaj gost bit posebno žalostan. Ko zna, možda nekin čudon prestanen i nacionaliste kritizirat i prozivat pa me čak i oni zavole. < 3 A kad smo kod toga moja ekspanzija prozivanja nacionalista i desničara uživo nije nikad bila jača i postaće sve jača kako postajen sve javniji i javniji jeee. 🙂 Fala svima što su mi bili podrška btw i svima koji će bit, biće vjerovatno još sranja u životu pa i na blogu valjda. 🙂 Evo još jedna pesma

Posted in Uncategorized.

Ja

Spakuj kofere
i zapiši:
oprosti
Nisan tija
i oprosti

Nisan tija te usrićit
Nisan tija volit
Nisan tija sanjat
Nisan tija znat

Ali jesan
Ali jesan

Spakuj kofere i pođi
Još samo jednon da se razrežen
Još samo jednon da se porežen
Još samo jednon da se pripadnen
Prije nego postanen strah
Još samo jednon da te poljubin
Lažnu
Prije nego umren.

Spakuj kofere
I sačekaj
Kad pođe zeleno svijetlo
Moje će se tijelo rasut
Kad krene zelenilo šljaštit
Kad se ubijen, kad umren
Nemoj me gledat
Nemoj me grlit
Samo me gledaj

Spakuj kofere i pođi tamo dokle ne znan put
Ako te tamo nađen
Ostani

Ako te ne nađen
Zaboravi me
Jer zapravo se nemaš čega
Ni sjećat.

Tamo di završava poezija
tamo di se sastaju crte
Di dobro i zlo plešu naivno
Di dodiri koje osjećan ispod kože
Diraju moj tvrdi kamen od pluća
Kad raskašljajen krv
Ko vlak kad kreće

Ti.
I nikad se nemoj privarit
Vamo nisan doša radi tebe

 

Posted in Uncategorized.

Ima li iko da mi usvoji dite?

Prevrćen se i tražin drugog domaćina da udomi moje ranjeno dite. Po mogućnsti da je slabiji od mene, to jeste da ga vidin tako i da ona sebe vidi takvom. Onda ću bit s njom i bit sjeban, trajno i zacementirano. Ili ipak neću jer je to stanje neodrživo. Jer ipak se je već desilo. Vrati se, skontan, još je tu, potreba za njon. Ne jer je volin, mislin, ne bi reka da ima romantike iako me strah da možda ima da se ne bi vratija u nešto u čemu ću zaglavit. A zašto bi zaglavija, zato što mi gode njene slabosti i to da joj svoje dite mogu hinjski utrpat da se brine o njemu i da potvrđuje njegove narcisoidne kompenzacije. Da mi hrani slabosti. Al ipak ne mere.

Druga opcija je da nađen nekog ko mi dobro puši kurac, al to ne bi previše išlo, prvo jer mi se ne diže (a ne diže se zato jer je u toj želji za pušenjen premalo pravih razloga od kojih se inače kurci dižu), a drugo jel, mislin drugo je u zagradi ovo prvo. Treće je to da tako ne mere sve i kad bi se moga dizat regularno, što nije zapravo ni ne moguće da si nađen pravu situaciju, al nije to to. Jebo to.

Fino kulerski pišen ovaj post, moguće da će bit vrijedan divljenja od ljudi koji će ga čitat i možda mi se budnu divili, dali mi pokoju dozu potvrde, potajno se nadan da će mi i kip podić u svom stanu i obožavat me i hlapljivo čekat novu dozu mene da ih vodi kroz njiove bez mene bezvrijedne živote, jer svi su oni, to jeste, svi ste vi samo instrumenti u mojim ego-narcisoidnim mehanizmima, sredstva ste, ne svrhe. Sad skonta da san zapravo kapitalista. Dobro je, nek i to znan, jer već znan i da san nacionalista.

Ne iđe jebiga. To jest iđe al eto, jebiga, neće se rješit pisanjen nego bolnin življenjen kontra onoga na šta goni inercija, moja želja da buden propast i da čitav život buden neodgovoran, da patin, da okajavan nekoga, da spašavan nekoga (njih), da borin za nje bitke koje oni za se tribaju borit, u konačnici, da sebično odustanen od djela sebe i pribacin njima odgovornost za to, ko da su oni ja, a ne ja. Teško je vidit da nisi drukčiji, jer želiš da budeš drukčiji. Također teško je ne bit sjeban, jer želiš bit sjeban. Teško je ne bit odbačen jer sam sebe odbacuješ. Teško je i ne krivit druge i ne imat onu hinjsku satisfakciju kad ih gledaš kako su slabi (jer ti nisi, to što su oni slabi te čini jakim, samo ima mala caka da ih osuđuješ i naslađuješ im se upravo zbog slabosti koje u sebi ne prihvaćaš).

Posted in Uncategorized.
Skip to toolbar