Monthly Archives: March 2019

Ludilo

Jedna od temeljnih dogmi našeg društva i današnje znanosti, kad su u pitanju ‘mentalne bolesti’ je stav da je to disbalans kemije u mozgu, i da moramo pit tablete koje će nam regulirat tu kemiju. Na ovom sisitemu se bazira cila naša psihijatrijska zajednica i farmaceutska industrija. Ono što ne govore je to da zapravo nikad nije znanstveno dokazano da, npr depresija nastaje zbog manjka serotonina u mozgu, i tome slično. Još jedan mit glede ‘mentalnih bolesti’ ili radije da to nazovem ekstremnim stanjima svijesti jest to da se takvi ‘poremećaji’ prenose genima. Nikad, znači, nikad nije nađen gen ni za kakvu ‘psihičku bolest’. Razlog zbog kojeg ovo sve stavljam pod navodnike je zato što se cila ova priča oko ljudi koji imaju halucinacije, čuju glasove, imaju depresiju i siično može gledat iz potpuno drugog kuta. U raznim šamanskim kulturama se osobe koje su kod nas označene kao ‘mentalno bolesne’, posmatraju kao ljudi sa darovima koji mogu bit korisni za zajednicu. Često ti ljudi završe kao šamani i iscjeljitelji, ne svi naravno, al jedan dio da. Ovo zadnje pišem jer se u našem društvu na psihoze il druge probleme gleda kao na nešto što nema smisla ni značenja, nego je samo poremećaj koji triba ispravit kemikalijama. Dok kod plemenskih zajednica ta iskustva imaju svoj smisao i dio su jakog procesa transformacije ličnosti u drugu bolju osobu. Psihičke krize i problemi se mogu gledat kao stepenica ka boljem, dubljem tebi, umjesto kao poremećaj koji moraš rješavat lijekovima, koji u tebi ubiju i radost i druge emocije uz to što ti otupe i uklone simptome koji su ti smetali. Ustvari, lijekovi za psihičke bolesti samo maskiraju problem, a ne liječe ga. Doduše, to nekome odgovara, i to je ok, nekome je preteško nosit se sam sa sobom i radije će bit na lijekovim, što je ok, svakom njegov izbor. Al mislin da se triba poslat jaka poruka i da se triba minjat psihijatrijski sistem ovakav kakav je koncipiran trenutno. Iz ludila može izronit nova osoba, samo ako ima pravo vodstvo kroz taj proces, taj proces je ujedno i duhovan, ima i duhovnu dimenziju, i teško je nać nekoga ko je sposoban da nas vodi kroz krize kad se pojave. Možda možemo sami izvuć poruke iz toga šta nam se dešava, ako se oslonimo na svoju intuiciju da nas uči, ali bilo bi puno lakše da imamo nekog da radimo s njim. Jedna opcija je možda Joga, druga rad sa šamanima, treća je možda konvencionalna religija, ali triba nam i duhovna kompomenta u probavljanju ovih iskustava jer ona jesu duhovna, to je poziv na duhovno buđenje, ali nije svak spreman da na tome radi sam, a psihijatrija kakva je danas guši proces lične transformacije tako što nas lijekovima udaljava od nas samih. To kažem kao osoba koja je bila na psihijatriji i ima dijagnozu. No, ne treba psihijatriju demonizirat, nekad je potrebno neke ljude tretirat lijekovima, ali to bi tribala bit iznimka a ne pravilo. Ili bi se na to barem moglo barem gledat ko privremena pomoć, poput flastera, a ne stvarno liječenje rane. U nekim slučajevima može pomoć psihoterapija, mada ne znam koliko može pokrit taj duhovni element, za to uglavnom moramo otić negdi drugo, na neku drugu adresu. U svakom slučaju, kad sretnete nekoga ko ima djagnozu, nemojte ga gledat kao mentalnog bolesnika, nego osobu sa darom i potencijalom da postane iscijeljitelj u svojoj zajednici ili da bude produktivan na neki drugi način, a njegovi problemi su ustvari i njegovi učitelji. To mogu reć iz prve ruke, nistagmus koji san dobija me naučija puno toga, i poveja na duhovno putovanje koje je nevjerovatno. No dobro, dosta mene, ovo pišem inspiriran filmom koji san pogleda, i evo vam ga tu. 5 dolara je cjena da ga se pogleda streamom, što je sitnica, s obzirom koliko je dobar film

Posted in Uncategorized.

Moja knjiga

https://www.smashwords.com/books/view/930073

Moj književni prvijenac jeeeeeeeeeee.


U zagrljaju šutnje, naslov ove knjige koji uupućuje na radnju knjige, a to su stvari koje se svakodnevno događaju oko nas a o kojima se šuti. To su traume silovanja, homoseksualnost, nacionalizam, kriminal upleten u državne institucije, fizičko i psihičko oboljenje, veze ljudi različitih nacionalnosti. Ukoliko vas zanima ona skrivena strana naše svakodnevice, ovo je knjiga za vas.

Posted in Uncategorized.

Duhovnost

S obzirom da sam nedavno pisao post o religijama i duhovnosti kakvu nude, osjećam se dužan da objasnim šta za mene znači ovaj pojam. Duhovnost za mene prvenstveno znači otvorenost. Otvorenost za sve poglede. Otvorenost za znanje koje dolazi iz svih religija ili duhovnih krugova. Također, to za mene znači življenje duhovnog života, života u skladu sa svojim znanjem koje imam. I da, učenje, konstantno učenje. Recimo trenutno, meni ne leži nikako ideja monoteističkog Boga, teizam, Bog koji je stvorio svijet ali sam nije dio tog svijeta. Ali možda će mi nekad nešto značit. Možda ću nekad vjerovati u takvo nešto. Ne znam, sad mi nije izgledno, ali ne znam. Duhovnost za mene također znači prihvatanje onih koji imaju drugačiji pogled na svijet od tvog, onih s kojima se razilaziš u vjerovanjima (u mom slučaju to su monoteisti). Također znači uvažavanje mudrosti koja je prisutna u svim religijama. Duhovnost za mene znači gaženje u teren mističnog. A ko što sam opisao u ranijim postovima, ‘mistično’ nije nešto ezoterično, visoko, zbunjujuće, opijajuće, nego je čisto da ne može bit čišće, znači jedno potpuno čisto viđenje stvarnosti. Duhovnost je za mene put ka prosvijetljenju, što znači potpunom ostvarenju nas ljudi i našeg potencijala. Prosvijetljena osoba shvaća da je na jedno sa svim ostalim ljudima i nema mjesta za kult ličnosti, kakav npr danas imaju razni gurui, za mene su oni u zabludi, ako dozvoljavaju da ih se štuje kao Božanstvo. Prosvijetljen čovjek je ponizan i mudar. Također, s obzirom da je sposznao svoju pravu prirodu, onu izvan ega, on je oslobođen od dualnosti, a time i od patnje. Želja mi je jednom dosegnuti tu točku da budem oslobođen od patnje. Mmada, to ne znači izostanak ‘loših’ emocija, nego samo izostanak moje reakcije na njih, reakcije koja vodi u patnju. Od vjerovanja koje imam, vjerujem u neku vrstu reinkarnacije, ili na zemlji, ili u nekim drugim svjetovima. Ne verujem u Boga koji je sudac, i raj i pakao kao trajne destinacije u kojima ćemo provest vječnost. Ustvari, tu dolazim do točke preko koje se ne može dalje, jer naš um nije kadar da sshvati vječnost. Od ideja koje imam, mislim da možda se svemir širi i mi živimo u novim svjetovima beskonačno, i možda u jednom trenutku se desi kraj svemira, i onda počinje novi veliki prasak i novi ciklus postojanja za sve nas, od potpunog početka. Pošto vjerujem u evoluciju duše, mislim da smo stari eonima, da naša duša je živila milione godina dok nije došla u ovo sadašnje tijelo nas kao ljudi. Vjerujem da smo svi povezani neraskidivim vezama, i da je svemir jedna inteligentna cjelina, i da ovaj planet na kojem živimo je mjesto na kojem tribamo naučit pobijedit strah i bit sretni. Kad to naučimo, i kad se nauživamo sve ljepote ovog našeg planeta, onda smo spremni da idemo u neke nove svjetove, kojih je bezbroj. Također vjerujem u karmu, a to je u suštini naša percepcija stvarnosti. I po zakonu privlačnosti, onako kako mi vidimo stvarnost, tako nam se ona i projicira, ako vjerujemo npr da nikad nećemo nać normalnog partnera, u život će nam stalno dolazit nenormalni, i slično. Mislim da je zakon privlačenja velika tajna čovječanstva. Jer svemir se ne petlja u naše želje, on nam samo vraća ono što mi jesmo. Nekad se molim Bogu, mada ne znam ni šta bi taj pojam za mene trebao značiti, ali dese se momenti kad kažem ‘Bože hvala ti’ ili ga molim za neku pomoć… Ali ne dajem neke velike nade u to, to više prepisujem svojoj ljudskoj slabosti, i potrebi za Bogom, koji ns potpuno prihvaća i voli i sve to. To može biti samo djetinja projekcija, jer mi je teško prihvatiti da sam sam i da nema toga ko mi može pomoć. Ono što znam, je da postoji ljubav kao kozmička sila, i ljubav je dublja od smrti. Sve što postoji je u biti ljubav. To znam, to sam iskusio. Ako nekad iskusim Boga, super, ako ne, jebaji ga. Molit ću mu se u trenucima slaboti, zahvalit se u treucima zahvalnosti i to je to, bitno je kako se ja osjećam, a njega jel ima ili nema, nije bitno.

Posted in Uncategorized.

Unitarna BiH i građanska država

Na mom faksu, profesori nas uče da su u BiH svi Bošnjaci triju vjera. U prilog tome navode se stavovi bosanskih franjevaca, koji su živjeli prije stoljeće il više. Doista, fino je znati da je nekad postojala nekakva ideja zajedništva u BiH. Austro-Ugarska je isto imala službeni stav da su u BiH svi jedan narod sa tri vjere. Ipak ta ideja nikad nije zaživjela u praksi, i narod se podijelio prema religijskom ključu, prevladala je takva identifikacija. I to je današnja realnost, u potrazi za rješenjem BiH nacionalnih problema, odatle moramo poći, da su u BiH većina Bošnjaci, Hrvati i Srbi. I sad, kako napraviti unitarnu državu sa narodima koji neće da imaju ništa jedni s drugima? Koji bi jezik bio službeni jezik te države? Koja bi se povijest učila? Kako bi se budžet raspodijeljivao? To su samo neka od pitanja onima koji zagovaraju BiH unitarizam. 

Postoje dvije struje koje žele BiH kao unitarnu državu. To su Bošnjački nacionalisti, poput SDA i građanske opcije poput Naše Stanke. Dok god u BiH prevladava nacionalizam, ja mislim da unitarna BiH nije moguća, a ni pametna. Već smo jednom imali unitarnu BiH na čelu sa SDA, u devedesetima, i vidjeli smo kako je prošla. Tako da, unitarna BiH sa ljudima koji su mahom nacionalisti, suživot nije izvediv. I Srbi i Hrvati nisu tu ništa bolji, i oni izglasavaju nacionaliste kao i devedesetih, i oni ne žele da imaju išta zajedničko sa ovim ‘drugima’. Pa ipak, da li je moguće da se unitarna BiH sprovede u djelo? 

Daytonski sporazum je dobar i ne treba ga olako odbacivat. Ipak je tim sporazumom zaustavljen rat. No taj sporazum je ništa više nego zamrznuti sukob. Ako bi htjeli da BiH ide naprijed, morali bi ga mijenjati. Pa ipak to nije lak zadatak, i pravo pitanje je ko ga ima pravo mijenjati? Dok god većina glasa za nacionaliste, prtljanje po Daytonu nije pametno. Bolje ikakva BiH nego nikakva. Da se sada uvede na silu unitarizam to bi dovelo do općeg bojkota i konflikta, i zamrzlo bi državu potpuno, BiH ne bi bila nikako funkcionalna. Jer, da bi smo imali unitarnu državu, ona treba biti građanska. Ljudi trebaju biti spremni da živimo zajedno u našim različitostima, i mora se omogućiti sadržaj koji je svima prihvatljiv. 

Tako da, ja mislim da trenutno građanska država u BiH ne postoji, jer većina ljudi su nacionalisti. A s nacionalistima je ovakva BiH jedina moguća. Tvrditi da su u BiH svi Bošnjaci triju vjera i tvrditi da su Bošnjaci poturčeni Srbi ili Hrvati, je nešto što rutinski prolazi na našim obrazovnim ustanovama. Sve to troje je isto, jer se ljudima u BiH negira njihov identitet, bilo Bošnjacima, bilo Hrvatima i Srbima. Rijetki su ljudi koji nisu nacionalisti i koji ne prihvaćaju ovakve ideje. Trenutno je entički identitet dominantan, i rijetko ko gleda na državu kao nešto prema čemu osjeća pripadnost. Koliko je Hrvata i Srba spremno reći da je BiH njihova država koju vole? Koliko je Bošnjaka spremno reći da je njihova država jednako u Banja Luci, Ljubuškom i Sarajevu? Vrlo malo. 

Tako da, dok je ovakva situacija, BiH ne može naprijed. Zamislimo samo na momenat da se narodi u BiH opredijele da glasaju za građanske opcije i da recimo Naša Stranka osvoji većinu u parlamentu, da predsjedništvo bude popunjeno ljudima iz građanskih opcija. Dayton ne bi bija nikakva smetnja, država bi i s njim dobro funkcionirala jer bi mi bili složni. Kad bi se mi kao ljudi sredili, država bi se sredila sama od sebe. Ipak je država na kraju krajeva ljudi koji je čine. I kad bi tada mijenjali ustav, ne bi bilo otpora, jer bi svi bili složni. Ali da bi se to desilo, građanske stranke prvo moraju ponuditi program prihvatljiv svima, a i ljudi trebaju prestati biti nacionalisti. Ovo prvo je izvedivo, dok ovo drugo, teže. Možemo se samo nadati da će nove generacije donijeti nekakvu promijenu. Jer, da bi imali građansku državu, moramo prvo bit građani.

Posted in Uncategorized.
Skip to toolbar