Ljevica

Nalađen san. I živcira me to, grrrr! A eto. Ne mogu pisat i dugo nisan pisa roman, nadan se da ću ga večeras nastavit. Čak san ga malo počeja i zaboravljat, gubit kontakt s radnjon, što je kritično. 😀 I eto, jah, nisan pisa odavno pa mi se sad piše. Svašta nešto mi se mota po glavi, ima san ideja za neke teške i neke lakše teme. Generalno, gledan kako je čovječanstvo na nezahalnom nivou svijesti. Nekako, većina ljudi je na neki način primitivna. Čovječanstvo se suočava sa puno problema, primitivizam, religijski i drugi ideološki fundamentalizmi, homofobija, diskriminacija raznih vrsta. Igre moći, kapitalizam i užasi koje on radi okolišu, manipulacija elita koje su na čelu zapadnih država, pa tek nadalje primitivizam vladavine u Kini, primitivizam i ekstremna patrijarhanost u Indiji, Iranu, Saudijskoj Arabiji, Pakistanu, Afganistanu i Iraku te i u vecem djelu Afrike. Onda u drugu ruku cila južna amerika koja je ogroman kontinent je poprilično nerazvijena i problematična. A opet u toj južnoj americi postoje neke nade za baš onaj napredak koji nan svima triba, za kojin žudimo, onaj pravi, konačni napreak, pravi korak naprid. Te nade su Bolivija, Ekvador, donekle i Venezuela. Kod njih su se složili ljudi i našli su se dovoljno osvješteni političari da urade prave stvari. Al opet i ta društva su jako problematična i dalje… Ali, potribna je velika kriza da bi u nama pobudila ono šta more rješit velike probleme. Potribno je iskusit svoje vlastito dno da bi se iz njega mogli iščupat. Zato se u najvećim krizama bude najprogresivnije i najnegativnije tendencije, ovo važi za individualnu psihu ko i za društva. Antony De Melo je reka da je čovik koji je na rubu ludila također i na rubu prosvjetljenja. A npr, u sadašnjoj grčkoj se javila ekstremno desna Zlatna zora, kao i “radikalna” lijeva Syriza. Radikalna stavljan pod navodnike jer je radikalna jedino po mjerilima EU neoliberalne politike, kojoj je radikalno sve što oće izać iz njenog ropstva.

Ono na čemu ja stojin, je ta ljevica, ta po nekima radikalna, a po meni umjerena ljevica. Za me su radikalna ljevica komunisti, il staljinisti i tako nešto. Takva ljevica mi je jedna totalna ideološka budalaština. Također raznorazni anarhisti, zagovaratelji socijalizma i slično, smatran da su isto donekle radikalni. Nisu mi ono za reć radikali, al moremo ih svrstat na radikalan lijevi spektar politike. A ona ljevica na kojoj ja stojin je ljevica koja je čvrto rekla ne rasizmu i ksenofobiji, koja ne prihvaća da religija diktira norme društvu i državi, ljevica koja stoji čvrsto uz prava manjina, svih manjina, seksualnih, nacionalnih, osoba sa invaliditeton, samohranih majki, beskućnika, itd. Ljevica koja stoji uz sve ljude na margini društva. To je također ljevica koja se čvrsto protivi ograničavanju ulaska imigranata (osim ako prevelika imigracija ekonomski stvara preveliku štetu društva i ako je ono trenutno ne mere financijski podržat), ta ljevica je odlučno protiv neoliberalne verzije kapitalizma, odlučno je za ograničavanje moći velikih korporacija i nadnacionalnih institucija. Također, ta ljevica je za uvođenje principa direktne demokracije u proceduru glasovanja te za što veću demokratizaciju društva. Ona je oštro protiv ikakva rata i zagovaranja ikakva rata. Ona je protiv cenzure i ikakvih represivnih mjera koje se nameću medijima. Ona je protiv Europske Unije kakva trenutno jest, protiv NATO-a, protiv trenutne zapadne politike ali isto tako i protiv nesekularnog islamskog istoka, kao i nesekularnih tendencija kršćanstva i desnice u Europi. Ta ljevica se zalaže za reorganizaciju društva, promišlja mogućnost duboke preobrazbe društva, aktivno se time vodi i aktivno o tome razmišlja. Toj je ljevici ustinu stalo do ljudi, do svih ljudi i stalo joj je do njih radi njih samih, a ne zbog ove ili one maksime ili naredbe, stalo joj je do ljudi jer su ljudi takvi kakvi jesu, vridno pažnje i vridni brige. Ta ljevica bi bila sstrogo protiv smrtne kazne i razmišljala bi o drukčijin metodama preodgoja ljudi u zatvorima. Ta ljevica ne bi nikoga olako izbacila i stavila na marginu društva, ni ekonomski ni socijalno. Ta ljevica još uvik ne zna kojin točno metodan bi se došlo do društva koje bi bilo na njenom nivou, ali te metode se ne mogu ni otkrit ako se ne usudimo razmišljat u tom pravcu, ako ne svatimo da nan triba nešto novo, i da to novo u svom pravom smislu jedino nudi upravo ta ljevica i njene tendencije.