Author Archives: nepocesljan

Kur’an – dojmovi

Evo, oficijelno, pročita san Kur’an. Jupi mi, jupi mi, jupi mi. Mogu reć da mi je iskustvo čitanja Kur’ana puno značilo i da sad puno bolje poznajem muslimane. Nego, moj post. Kako ga napisat? Dvoumija san se oko nekoliko varijanti pisanja posta. Da li da pišem samo o Kur’anu, ili da pišem i o islamu, ili još šire, da pišem o svojim vjerovanjima pored ovog prvog dvoje? Meni se čini da će bit ova treća opcija. Općenito, teško je, pa i nemoguće pisat o Kur’anu a ne pisat o Islamu. A kako ja pišem, logično je, pisaću iz svoje perspektive, tako da ne mogu ni proć bez ubacivanja mojeg svjetonazora u ovu priču. Kako i di je započet?

Prvo što iman reć je to da mi je drago što san pročita knjigu koju svetom drže milioni ljudi, i knjigu koja je jedna od uticajnijih knjiga u povijesti. Da ponovim ono iz prethodnog posta, ima u njoj neka lipota, snaga, borbenost. Vruća je, jaka, nedvosmislena i napisana je kao konretna uputa. To je zato što je uz vjeru, Kur’an predviđen i ko zaknodavnu knjigu, po kojoj se državno uređenje triba ravnat. Muhamed ju je takvon zamislija, i ko takva funkcionira u dosta država. Za mene je to minus, zbog sličnih stvari koje san spominja u prethdnom postu, a to je što postoje neprihvatljive prakse koje su dozvoljene pa i naređene u Kur’anu, opisaću ih dalje u postu. Islam nema slučajno taj problem sa prihvatanjem sekularne države u raznim zemljama di žive muslimani, jer je Kur’an također i pravna knjiga. Ali to je po meni sve ok, dok se ne nameće, šerijat je ok di je prihvaćen od strane većine, u suprotnom, radi se o tiraniji. Za vjernike, mogu reć da ih bolje razumin, i vidin to nešto privlačno u Islamu, ta potpuna predanost Njemu, Allahu, čitanje Kur’ana, džuma, namaz, sve to skupa daje čoviku osjećaj uronjenosti u Boga. Nisu sufije slučajno islamski mistici koji gube svoje ‘ja’ u uranjanju u Boga. Oni su samo do kraja izveli ono što Islam znači, predanost Allahu. Knjiga ima određenu lipotu, mada moran reć da sad kad san je pročita čitavu, umanjija mi je se dojam iz prethodnog posta. Nije mi više toliko lipa knjiga, ali mora se, i to triba bit dužnost svakog ko ima razuma, sad u eri islamofobije reć, da je Kur’an unaprijedija dotadašnje društvo i da je ta knjiga u svoje vrime bila napredak. Sad, s tim rečenim mogu krenit dalje.

Sad na konkretne stvari. Prvo par dojmova. Čitajuć knjigu, iman dojam da je pisana prvenstveno muškarcima. Kad se opisuje dženet opisuju se djevojke, mlade, koje će služiti vjernike, a ne spominju se nikakvi muškarci koji će služiti žene. Il će i žene služit druge žene? Također, navodi se na dosta mista kako muškarac triba da se ophodi prema ženi, nigdi nisan vidija da se piše ženama o ophođenju, sem u dijelu kad se opisuje prid kim smiju a prid kim ne smiju bit otkrivene. Također, šta mi je zapelo za oko, a to je vrlo ozbiljna stvar, smatra se da će u dženet samo muslimani. Sad koliko to logike ima, koliko je ljudi odraslo npr na dalekom istoku, il tipa u Brazilu, itd, koji nemaju nikakav kontakt sa islamom. I oni će u džehennem jer su nevjernici? Smišno. Jednostavno, to je van zdravog razuma. Također, Bog je poprilično opsjednut nevjernicima. Evo glavu ako preko trećine ajeta nisu oni o nevjernicima, kako će u džehenemu gorit, ključalu vodu pit, itd.. Ton knjige je općenito poprilično agresivan. Mada, ko što reko, jasan je i direktan, a to mi se sviđa. Nije mi jasna ta Bogova opsjednutost nevjernicima, al eto, gledano iz perspektive vjernika, vjerovatno toliko puta spominje kako će nevjernici u džehenem, da ih opomene da se obrate i spase dušu. Ja, jasno, ne gledan iz tog kuta i toliku hajku na nevjernike držim kao primitivizam. Ili pak nastojanja Muhameda da zadrži muslimane, da se ne bi vratili u mnogobošce i slično. Ili nastjanje da uplaši ‘nevjernike’ pa da i oni postanu muslimani.

Sad slijedi jedno veliko pitanje: koliko je moralan čovik, koji je ‘dobar’ i čini dobro, samo zbog nade u nagradu i straha od kazne u životu poslje smrti? Po meni on nije moralan, a Kur’an je pun dijelova u kojima poziva ljude na radnje samo zato što ih Allah gleda, ko npr: poziva se na davanje drugima djelove svog bogatstva jer Allah sve vidi. I još na jednom mjestu, Muhamed poziva ljude da ne budu oholi jer Allah ne voli ohole i one što se uzvisuju. Zar nije sto puta bolje, ovdje pojasnit čoviku da je oholost samo maska za njegov osjećaj manje vrijednosti, ukazat mu na to da se svi mogu zbog nečega uzoholit ako žele, jer svi mogu bit narcisoidni i sebi nać argumente za to i postat oholi, nego mu prosto reć da Alah ne voli ohole. Ono što se tu traži je slipa vira, bez uvida u svoje vlastito psihičko stanje. Vjerovanje iz straha, a koje je u Kur’anu predominantno, po meni, nije moralno. A cili Kur’an odiše njime, stalne su prijetnje džehenemom, i, nešto rijeđe, nagrada dženetom.

A da ne govorin o tome kako se bludnike kažnjava sa po sto udaraca bičem i što je zbog homoseksualaca uništen Lutov narod i slično, što je čista homofobija. I za ono iz prošlog posta ‘žene su njive vaše i vi njima prilazite kako želite’, ‘eto vam one u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice’. Ropstvo nije ukinuto. Ženin glas vridi ko pola muškarčeva, žena naslijeđuje duplo manje od svog brata. Također, pokrivanje žena stavlja na žene teret muške seksualnosti, da se ona triba pokrit kako ne bi neko se napalija na nju, što muškarce stavlja u krajnje infantilan položaj, kao da su po prirodi nesposobni da se kontrolišu. U biti što to ne bi bilo i obrnuto, da se muškarci pokrivaju a žene ne? Jednako logike ima. Ili je ženska seksualnost drukčija od muške bla bla, što su priče za koje je već odavno jasno da su bez temelja. Glede seksualnosti nema nekih razlika između muškaraca i žena. I jedni i drugi jednako doživljavaju uzbuđenje i, i jedni i drugi se mogu kontrolisat.

Al ima i lipih stvari, tipa: ‘Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati, 35. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni.’ Ovaj ajet mi je odličan. Sam znan da kad te neko provocira i kad mu priđeš ko čoviku, ne uzvratiš mu istom mjerom, taj čovik se promine i možda ti čak postane prijatelj. I istina je da to mogu postat samo strpljivi i sretni, jer ako nisi sretan svoju ćeš nesreću projicirat u druge ljude, pa ćeš onda i ti možda nekog provocirat. Ovo je uistinu, vrlo mudar ajet. Sviđaju mi se, opet ponavljam pozivi na davanje milostinje i pozivi na poštenje pri vaganju na kantar i slično, to je lipo i dobro. Također, ovo mi se sviđa: ‘Allah će one koji vjeruju i dobra djela čine uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, a oni koji ne vjeruju – koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere – njihovo će prebivalište vatra biti!’ Dobro je da se osuđuje gramzivost i neumjerenost. Ovo: ‘Reci: “Kakvu god nagradu da zatražim od vas, nek ostane vama, mene će nagraditi Allah, On nad svim bdi.” Ovakvo povjerenje u Boga imat, to je stvarno divno. Ima još lipih ajeta ali nisan sve tija kopirat, ovo je dovoljno.

Sad, na drugo pitanje. Kakva je priroda muslimanskog Boga? Po ovome što ovdje piše Bog je: posesivan, srdit, pun mržnje, ljubomoran i narcisoidan. Što je Bogu bitno da ga se štuje? Ta on je Bog, zar njemu mi tribamo? Neko će reć možda da nas on opominje radi nas, a da ne ovisi o nama, al ako je tako, što mu je toliko bitno da ga se štuje? Što i nemuslimani koji su dobri ljudi ne mogu ić u dženet? Kakav je to Bog? Uistinu, to nije Bog kakvog bi ja volija štovat. Postoje ljudi koji su moralno bolji od ovoga kako se Boga ovdje opisuje. Ja da sam Bog, ja bi gleda samo ljudima u srce. I svima bi da drugu šansu jer znan da se ko dica rađamo nevini a zli tek postajemo u životu, i zato znan da nikome nije misto u džehenemu, svakome bi da drugu šansu, pa i treću i četvrtu da isporavi ono što je krivo radija za života, pa i najzlobnijima, jer i u njima je klica Božanskog. Također, opisi dženeta i džehenema su poprilično ovozemaljski, u džehenemu će gorit u vatri, pit ključalu vodu itd, u dženetu ih čekaju rijeke neiscrpne, plodovi svih vrsta, mlade djevojke i tako.

Generalan dojam sad, nakon pročitane knjige je to da dosta, dosta bolje razumin vjernike, muslimane, što je jako bitno, jer međusobno razumijevanje je osnova dijaloga. Također, moran naglasit, osjećan se sretno što san pročita knjigu koja je sveta tolikom broju ljudi. Mada ja ne mogu dijelit stavove vjernika, i nikad neću moć, moremo radit na tome da međusobno razumimo i podržavamo jedni druge. Ja npr podržavan sve muslimane koji se iskreno predaju Allahu. Volija bi da ih ima više u sredini u kojoj živin. Sad, pitanje je, kako ja gledan na Kur’an i Muhameda? Ja ne isključujen da je Muhamed pisa Kur’an pod inspiracijom nekih viših sila. Sad, u muslimanskog Boga ne virujen, monoteističkog općenito, ne virujen, al to ne znači da Muhamed kad je pisa Kur’an nije stvarno mislija da dobiva objavu od Boga. Možda ovo more bit nekome uvredljivo, al ja san iskren, meni Kur’an nikako ne može bit Božija objava. Sa toliko nasilja, straha, prijetnji, agresivnosti, jednostavno, ne vidin kako bi neko biće koje je nezamislivo savršenije i veće od nas moglo izdiktirat Kur’an. Al možda Muhamed je bija inspiriran nekim sillama, to ne sporim. Mada, ja nisan nešto baš naučija mudro iz Kur’ana, više san mudrosti pronaša u Jungovin, il Castanedinin knigama. Meni je tako. Al poštujen svačije uvjerenje, i ne samo da poštujen, nego imaju moju podršku ako ih njihova vjera čini sretnijim i boljim ljudima.

I kraj ću završit jednim prekrasnim ajetom, jedinim koji me je istinski dotaka u dušu:

109. Reci: “Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli još jednim sličnim.”

Toliko od mene. Bye Bye za sad. 🙂

Posted in Uncategorized.

Povodom prvog gej prajda u BiH

Svjedoci smo porasta interesa za jednu temu, koja budi strasti u našem društvu, jednog fenomena koji ima gorljive pristaše i gorljive oponente. O tom se fenomenu još uvijek većinom šuti, i tema se trpa pod tepih, ali kako vrijeme proolazi, ta situacija se polako mijenja. S tim interesom, da doprinesem nešto općoj raspravi o tom fenomenu i ja pišem ovaj tekst. Naime, radi se o homoseksualnosti.

Homoseksualnost je u Bosni i Hercegovini još uvijek tabu tema iako je to pojava koja je prisutna u našem društvu kao i u svakom drugom. Tabu tema je jer društvo nema hrabrosti da se suoči sa činjenicom: homoseksualnost postoji i i dalje će postojati, sviđalo se to nama ili ne. Na prvu bi se mogli zapitati šta je to homoseksualnost. Većina BiH pučanstva homoseksualnost smatra devijacijom, prijetnjom po društvu, propagandom kojoj je cilj uništiti obitelj i slično. U ovom ću tekstu pokazati apssurdnost takvih tvrdnji. Da li je homoseksualnost neka neprirodna devijacija? Nije, jer je do sada potvrđeno preko 170 životinjskih vrsta kod kojih se pojavljuje homoseksualnost. Tako da mi ljudi nismo ništa posebno, jedino je posebno kod nas što osuđujemo homoseksualnost, za razliku od životinja koje se s tom pojavom ponašaju, pa, onako kako to životinje rade: prirodno. Kako homoseksualnost može biti prijetnja po društvo je nejasna, takva tvrdnja može izići jedino iz usta zagorjelog homofoba, koji nije u stadnju da trpi išta drugačije od samog sebe. Jednom sam imao priliku čitati post na blogu od lika koji je tvrdio da će gej parada imati loš uticaj na njegovo dijete jer će na njoj vidjeti nemoralno ponašanje. Ta tvrdnja je apsurdna, jer ako ne želi da njegovo dijeti ne vidi taj ‘nemoral’, može jednostavno zabraniti djetetu da ide na gej paradu. A ako je dijete dovoljno staru, ako se radi o adolescentu, on ima pravo da ide na gej paradu ako ga ona zanima. Ipak, najapsurdnija od ovih teza je da je homoseksualnost ‘masonska’, američka, čija li već propaganda kojom se želi uništiti obitelj. Ta teza je toliko apsurdna da je to već parodija same sebe. Ne postoji sila na ovom planetu koja može uništiti obitelj. Obitelj je jezgra našeg društva u uvijek će tako biti jer će uvijek biti potrebno odgajati djecu u ulagati napor u to, a ljudi će uvijek imati potrebu za partnerom i upuštanjem u veze. Tako da, ja ne mogu vidjeti kako će prihvaćanje jednog fenomena koji je vjerovatno star kao i čovječanstvo, prihvatanje činjenice da neki članovi našeg društva gaje privlačnost premaa osobama istog spola, može i na koji način naštetiti obitelji. Kada je stvar već takva, zašto se onda desničari bune protiv homoseksualnosti, braneći ‘svetost’ obitelji. Iz jednog jednostavnog razloga, jer ne mogu prihvatiti promjenu. Ne mogu prihvatiti da se koncept onoga šta je obitelj mijenja, i da obitelj može biti i zajednica istosspolnih parova, a ne samo heteroseksualnih. Drugim riječima, ne žele drugima dati prava koja imaju oni sami, jer se osjećaju da ih ti ‘drugi’ ugrožavaju. Također pri osudi homoseksualnosti se često poziva na religiju, a istovremeno se tvrdi da je to sve američka propaganda. Moje pitanje je, ako je američka propaganda, gdje je onda bila Amerika u vrijeme kada su pisani tekstovi Biblije i Kur’ana? Također, smatram da je pozivanje na religiju u ovom slučaju neprihvatljivo, jer u sekularnom društvu religija niti smije, a niti može dirigirati pravila društva. Ali ipak, indirektno, preko uticaja koji imaju na ljude, svećenici i hodže šire homofobiju među BiH populacijom. Mada se mogu uočiti pozitivne promjene u pristupu pape Franje prema homoseksalcima, nadajmo se da će religije nastiviti ići u tom smjeru, u smjeru prihvaćanja homoseksualnosti.

Ipak, sva ta desničarska naklapanja se ipak oslanjaju na jednu činjenicu: homoseksualnost uistinu jeste čudan fenomen. Kao vrsta, opremljeni smo spolnim organima da se razmnožavamo heteroseksualno, i homoseksualnst prirodno izgleda kao devijacija. Ali ipak, kad se zagrebe ddublje, možemo otkriti da seksualnost je više od samog spola. Slavni psiholog Kinsey je napravio skalu seksualnosti od nula do 6, u kojoj je nula isključivo heteroseksualna, a 6 isključivo homoseksualna orjjentacija. Pri svojim istraživanjima otkrio je da je većina negdje u sredini. Homoseksualni porivi mogu biti dio izgrađivanja seksualnog identiteta, koji se može mijenjati. Ja prvi sam imao fazu kada su me privlačili muškarci, i ta faza je prošla sama od sebe, sada sam čisto heteroseksualan. No homoseksualnost nije jedini čudan fenomen u ljudskoj seskualnosti. Malo ljudi zna za aseksualnost, ljude koji uopće ne osjećaju seksualnu privlačnost. Ipak ta tema ne diže toliku buru u javnosti. To je zato što aseksualnost nije vidljiva, kao homoseksualnost, i ne dira toliko u tradicionalne norme društva.

Nakon ovoga svega, možemo se zapitati, zašto ljudima homoseksualnost toliko smeta? Šta tjera ljude da napadaju gej parade, homoseksualce na mjestima gdje se okupljaju i slično? To je zato što homoseksualnost dira u srž našeg tradicionalnog društva, u patrijarhat. Patrijarhat se temelji na zajednici muškarca i žene, gdje oboje imaju podijeljene uloge, šta kome pripada, žena se brine o kući i djeci, dok muž privrjeđuje za obitelj. Homoseksualnost udara u temelje tog fenomena. Pogotovo muška homoseksualnost. U patrijarhalnom društvu, muškarac je vrijedniji što ima više partnerica. Žena koja je promiskuitetna nailazi na osudu, ismijavanje i naziva se ‘kurvom’, dok muškarac koji je promiskuitetan i mijenja puno partnerica je ‘frajer’. Homoseksualnost udara na temelje te društvene strukture, jer muškarac nije više frajer koji osvaja ženke, nego nježan, običan, fin ljubavnik sa članom istog spola. Drugi razlog zbog kojeg je homofobija toliko prisutna je kao što sam već naveo, religijska propaganda, kao i ksenofobija, strah od svega različitog, pa i od homoseksalnosti. No vrijeme ipak daje neke pozitivne pomake u ovoj temi, o homoseksualnosti se počinje pričati, mlađe generacije su otvorenije eksperimentisanju sa svojom spolnošću i slično. Tekst ću završiti jednim primjerom iz vlastitog života. Naime, zbog sigurnosnih razloga neću otkriti osobu o kojoj se radi. Radi se o jednom mom prijatelju iz jednog običnog bosanskog sela, koji je homoseksualan. Ispričao mi je, da je tokom svog odrastanja imao spolne odnose sa skoro pola muškaraca svoje generacije. Neki se sada stide, i neugodno im je kad ga vide. Al je značajna činjenica da je u jednom običnom bosanskom selu, pola muškaraca imalo homoseksualna iskustva. To nas navodi na zaključak da nismo ništa drugačiji nego amerikanci, škoti, englezi i drugi kod kojih je homoseksualnost zakonom priznata. Jedina je razlika što smo za razliku od njih veći licimjeri. U našoj je prirodi da se homoseksualnost pojavljuje, štoo pokazuje da je naša priroda više od onoga što možemo reći kada površno gledamo naše društvo. Seksualnost je više od samog razmnožavanja, i mi kao bića smo više od evolucijskih mašina za razmnožavanje. Seksualnost je fluidna, baš kao mi kao bića u ostalim stvarima. Različitost je ne samo neminovna, nego i poželjna, i tek sa prihvatanjem homoseksualnosti kao normalne pojave ćemo moći istraživati našu seksualnost bez predrasuda i stereotipa, otvoreno i znanstveno.

Posted in Uncategorized.

Moja nova knjiga!

Zbog nenadane bolesti mlada Petra se mora uputiti na veliko putovanje na vrh planine da pronađe lijek za bolest o čijem izlječenju ovisi sudbina cijelog njenog sela. Međutim, to putovanje će joj otkriti nenadane tajne i staviće ju na kušnje i dati joj iskustva koja nikad ne bi mogla ni zamisliti. Ovo je knjiga o jednom putovanju, putovanju jednog čovjeka kroz život do samoga sebe. Evo linka ispod. P.S. Ako ćete ju čitati online preko mobitela i ako redovi nisu kako treba namjestite ‘lining’ na ‘single’ i sve će bit ok. 🙂

https://www.smashwords.com/books/view/944849

Posted in Uncategorized.

Moja knjiga

Ponovo djelim, ako je neko propustio, moja prva knjiga. Radi se o šest različtih priča sa temama o kojima se inače šuti, ko što naslov knjige kaže. Napomena za one koji bi čitali online priko mobitela, namjestite ‘lining’ na ‘single’ i redovi će vam se normalno odvajati. Toliko od mene, nadam se da ćete pročitati knjig i uživati u njoj. 🙂 

https://www.smashwords.com/books/view/930073

Posted in Uncategorized.

Božansko

Cili naš svemir je živ, u svojoj suštini, živ i inteligentan. Kakva je priroda njegova življenja i inteligencije ne znan, al iz iskustava koje iman mogu reć da je živ i inteligentan. I da je ono što mi nazivamo Bogom, da je Božanski. Svako stvorenje ima svoj korijen u Božanskom, i svako stvorenje je oličenje Božanskog, i ljudi i biljke i životinje. Razlika između životinja i čovika je u tome što čovik moree spoznat svoje Božanstvo i postat ostvarenje Božanskog. Neki bi rekli da se čovik more prosvitlit. Možda se more i tako reć. Al sve što postoji je jednako Božansko ko i čovik i svaka podjela na ‘niža i viša bića’, ili ‘razvijenije i nerazvijenije ljude’ je samo uvjetna, jer funkcioniše jedino u presjeku vremena, a u totalitetu vremena svi smo jednaki i svi smo jedno.

Posted in Uncategorized.

Gej prajd

Ne bismo smili dopustit da homofobni umovi vode i diktiraju naše živote, ko može il ne može paradirat gradom na osnovu toga koji spol ga privlači. Vrime je da se pokaže, da smo svi građani i jednaki, bez obzira na to koji spol nas privlači. A ova država svojim djelovanjem pokazuje samo da zaslužuje da bude rupa kakva jest. Bez obzira na to, gej pride je potriban Bosni i Hercegovini i ja se nadam da će se održat. P.S. Nije čudo da svak oće pobić iz ove države.

Posted in Uncategorized.

Ludilo

Jedna od temeljnih dogmi našeg društva i današnje znanosti, kad su u pitanju ‘mentalne bolesti’ je stav da je to disbalans kemije u mozgu, i da moramo pit tablete koje će nam regulirat tu kemiju. Na ovom sisitemu se bazira cila naša psihijatrijska zajednica i farmaceutska industrija. Ono što ne govore je to da zapravo nikad nije znanstveno dokazano da, npr depresija nastaje zbog manjka serotonina u mozgu, i tome slično. Još jedan mit glede ‘mentalnih bolesti’ ili radije da to nazovem ekstremnim stanjima svijesti jest to da se takvi ‘poremećaji’ prenose genima. Nikad, znači, nikad nije nađen gen ni za kakvu ‘psihičku bolest’. Razlog zbog kojeg ovo sve stavljam pod navodnike je zato što se cila ova priča oko ljudi koji imaju halucinacije, čuju glasove, imaju depresiju i siično može gledat iz potpuno drugog kuta. U raznim šamanskim kulturama se osobe koje su kod nas označene kao ‘mentalno bolesne’, posmatraju kao ljudi sa darovima koji mogu bit korisni za zajednicu. Često ti ljudi završe kao šamani i iscjeljitelji, ne svi naravno, al jedan dio da. Ovo zadnje pišem jer se u našem društvu na psihoze il druge probleme gleda kao na nešto što nema smisla ni značenja, nego je samo poremećaj koji triba ispravit kemikalijama. Dok kod plemenskih zajednica ta iskustva imaju svoj smisao i dio su jakog procesa transformacije ličnosti u drugu bolju osobu. Psihičke krize i problemi se mogu gledat kao stepenica ka boljem, dubljem tebi, umjesto kao poremećaj koji moraš rješavat lijekovima, koji u tebi ubiju i radost i druge emocije uz to što ti otupe i uklone simptome koji su ti smetali. Ustvari, lijekovi za psihičke bolesti samo maskiraju problem, a ne liječe ga. Doduše, to nekome odgovara, i to je ok, nekome je preteško nosit se sam sa sobom i radije će bit na lijekovim, što je ok, svakom njegov izbor. Al mislin da se triba poslat jaka poruka i da se triba minjat psihijatrijski sistem ovakav kakav je koncipiran trenutno. Iz ludila može izronit nova osoba, samo ako ima pravo vodstvo kroz taj proces, taj proces je ujedno i duhovan, ima i duhovnu dimenziju, i teško je nać nekoga ko je sposoban da nas vodi kroz krize kad se pojave. Možda možemo sami izvuć poruke iz toga šta nam se dešava, ako se oslonimo na svoju intuiciju da nas uči, ali bilo bi puno lakše da imamo nekog da radimo s njim. Jedna opcija je možda Joga, druga rad sa šamanima, treća je možda konvencionalna religija, ali triba nam i duhovna kompomenta u probavljanju ovih iskustava jer ona jesu duhovna, to je poziv na duhovno buđenje, ali nije svak spreman da na tome radi sam, a psihijatrija kakva je danas guši proces lične transformacije tako što nas lijekovima udaljava od nas samih. To kažem kao osoba koja je bila na psihijatriji i ima dijagnozu. No, ne treba psihijatriju demonizirat, nekad je potrebno neke ljude tretirat lijekovima, ali to bi tribala bit iznimka a ne pravilo. Ili bi se na to barem moglo barem gledat ko privremena pomoć, poput flastera, a ne stvarno liječenje rane. U nekim slučajevima može pomoć psihoterapija, mada ne znam koliko može pokrit taj duhovni element, za to uglavnom moramo otić negdi drugo, na neku drugu adresu. U svakom slučaju, kad sretnete nekoga ko ima djagnozu, nemojte ga gledat kao mentalnog bolesnika, nego osobu sa darom i potencijalom da postane iscijeljitelj u svojoj zajednici ili da bude produktivan na neki drugi način, a njegovi problemi su ustvari i njegovi učitelji. To mogu reć iz prve ruke, nistagmus koji san dobija me naučija puno toga, i poveja na duhovno putovanje koje je nevjerovatno. No dobro, dosta mene, ovo pišem inspiriran filmom koji san pogleda, i evo vam ga tu. 5 dolara je cjena da ga se pogleda streamom, što je sitnica, s obzirom koliko je dobar film

Posted in Uncategorized.

Moja knjiga

https://www.smashwords.com/books/view/930073

Moj književni prvijenac jeeeeeeeeeee.


U zagrljaju šutnje, naslov ove knjige koji uupućuje na radnju knjige, a to su stvari koje se svakodnevno događaju oko nas a o kojima se šuti. To su traume silovanja, homoseksualnost, nacionalizam, kriminal upleten u državne institucije, fizičko i psihičko oboljenje, veze ljudi različitih nacionalnosti. Ukoliko vas zanima ona skrivena strana naše svakodnevice, ovo je knjiga za vas.

Posted in Uncategorized.

Duhovnost

S obzirom da sam nedavno pisao post o religijama i duhovnosti kakvu nude, osjećam se dužan da objasnim šta za mene znači ovaj pojam. Duhovnost za mene prvenstveno znači otvorenost. Otvorenost za sve poglede. Otvorenost za znanje koje dolazi iz svih religija ili duhovnih krugova. Također, to za mene znači življenje duhovnog života, života u skladu sa svojim znanjem koje imam. I da, učenje, konstantno učenje. Recimo trenutno, meni ne leži nikako ideja monoteističkog Boga, teizam, Bog koji je stvorio svijet ali sam nije dio tog svijeta. Ali možda će mi nekad nešto značit. Možda ću nekad vjerovati u takvo nešto. Ne znam, sad mi nije izgledno, ali ne znam. Duhovnost za mene također znači prihvatanje onih koji imaju drugačiji pogled na svijet od tvog, onih s kojima se razilaziš u vjerovanjima (u mom slučaju to su monoteisti). Također znači uvažavanje mudrosti koja je prisutna u svim religijama. Duhovnost za mene znači gaženje u teren mističnog. A ko što sam opisao u ranijim postovima, ‘mistično’ nije nešto ezoterično, visoko, zbunjujuće, opijajuće, nego je čisto da ne može bit čišće, znači jedno potpuno čisto viđenje stvarnosti. Duhovnost je za mene put ka prosvijetljenju, što znači potpunom ostvarenju nas ljudi i našeg potencijala. Prosvijetljena osoba shvaća da je na jedno sa svim ostalim ljudima i nema mjesta za kult ličnosti, kakav npr danas imaju razni gurui, za mene su oni u zabludi, ako dozvoljavaju da ih se štuje kao Božanstvo. Prosvijetljen čovjek je ponizan i mudar. Također, s obzirom da je sposznao svoju pravu prirodu, onu izvan ega, on je oslobođen od dualnosti, a time i od patnje. Želja mi je jednom dosegnuti tu točku da budem oslobođen od patnje. Mmada, to ne znači izostanak ‘loših’ emocija, nego samo izostanak moje reakcije na njih, reakcije koja vodi u patnju. Od vjerovanja koje imam, vjerujem u neku vrstu reinkarnacije, ili na zemlji, ili u nekim drugim svjetovima. Ne verujem u Boga koji je sudac, i raj i pakao kao trajne destinacije u kojima ćemo provest vječnost. Ustvari, tu dolazim do točke preko koje se ne može dalje, jer naš um nije kadar da sshvati vječnost. Od ideja koje imam, mislim da možda se svemir širi i mi živimo u novim svjetovima beskonačno, i možda u jednom trenutku se desi kraj svemira, i onda počinje novi veliki prasak i novi ciklus postojanja za sve nas, od potpunog početka. Pošto vjerujem u evoluciju duše, mislim da smo stari eonima, da naša duša je živila milione godina dok nije došla u ovo sadašnje tijelo nas kao ljudi. Vjerujem da smo svi povezani neraskidivim vezama, i da je svemir jedna inteligentna cjelina, i da ovaj planet na kojem živimo je mjesto na kojem tribamo naučit pobijedit strah i bit sretni. Kad to naučimo, i kad se nauživamo sve ljepote ovog našeg planeta, onda smo spremni da idemo u neke nove svjetove, kojih je bezbroj. Također vjerujem u karmu, a to je u suštini naša percepcija stvarnosti. I po zakonu privlačnosti, onako kako mi vidimo stvarnost, tako nam se ona i projicira, ako vjerujemo npr da nikad nećemo nać normalnog partnera, u život će nam stalno dolazit nenormalni, i slično. Mislim da je zakon privlačenja velika tajna čovječanstva. Jer svemir se ne petlja u naše želje, on nam samo vraća ono što mi jesmo. Nekad se molim Bogu, mada ne znam ni šta bi taj pojam za mene trebao značiti, ali dese se momenti kad kažem ‘Bože hvala ti’ ili ga molim za neku pomoć… Ali ne dajem neke velike nade u to, to više prepisujem svojoj ljudskoj slabosti, i potrebi za Bogom, koji ns potpuno prihvaća i voli i sve to. To može biti samo djetinja projekcija, jer mi je teško prihvatiti da sam sam i da nema toga ko mi može pomoć. Ono što znam, je da postoji ljubav kao kozmička sila, i ljubav je dublja od smrti. Sve što postoji je u biti ljubav. To znam, to sam iskusio. Ako nekad iskusim Boga, super, ako ne, jebaji ga. Molit ću mu se u trenucima slaboti, zahvalit se u treucima zahvalnosti i to je to, bitno je kako se ja osjećam, a njega jel ima ili nema, nije bitno.

Posted in Uncategorized.

Unitarna BiH i građanska država

Na mom faksu, profesori nas uče da su u BiH svi Bošnjaci triju vjera. U prilog tome navode se stavovi bosanskih franjevaca, koji su živjeli prije stoljeće il više. Doista, fino je znati da je nekad postojala nekakva ideja zajedništva u BiH. Austro-Ugarska je isto imala službeni stav da su u BiH svi jedan narod sa tri vjere. Ipak ta ideja nikad nije zaživjela u praksi, i narod se podijelio prema religijskom ključu, prevladala je takva identifikacija. I to je današnja realnost, u potrazi za rješenjem BiH nacionalnih problema, odatle moramo poći, da su u BiH većina Bošnjaci, Hrvati i Srbi. I sad, kako napraviti unitarnu državu sa narodima koji neće da imaju ništa jedni s drugima? Koji bi jezik bio službeni jezik te države? Koja bi se povijest učila? Kako bi se budžet raspodijeljivao? To su samo neka od pitanja onima koji zagovaraju BiH unitarizam. 

Postoje dvije struje koje žele BiH kao unitarnu državu. To su Bošnjački nacionalisti, poput SDA i građanske opcije poput Naše Stanke. Dok god u BiH prevladava nacionalizam, ja mislim da unitarna BiH nije moguća, a ni pametna. Već smo jednom imali unitarnu BiH na čelu sa SDA, u devedesetima, i vidjeli smo kako je prošla. Tako da, unitarna BiH sa ljudima koji su mahom nacionalisti, suživot nije izvediv. I Srbi i Hrvati nisu tu ništa bolji, i oni izglasavaju nacionaliste kao i devedesetih, i oni ne žele da imaju išta zajedničko sa ovim ‘drugima’. Pa ipak, da li je moguće da se unitarna BiH sprovede u djelo? 

Daytonski sporazum je dobar i ne treba ga olako odbacivat. Ipak je tim sporazumom zaustavljen rat. No taj sporazum je ništa više nego zamrznuti sukob. Ako bi htjeli da BiH ide naprijed, morali bi ga mijenjati. Pa ipak to nije lak zadatak, i pravo pitanje je ko ga ima pravo mijenjati? Dok god većina glasa za nacionaliste, prtljanje po Daytonu nije pametno. Bolje ikakva BiH nego nikakva. Da se sada uvede na silu unitarizam to bi dovelo do općeg bojkota i konflikta, i zamrzlo bi državu potpuno, BiH ne bi bila nikako funkcionalna. Jer, da bi smo imali unitarnu državu, ona treba biti građanska. Ljudi trebaju biti spremni da živimo zajedno u našim različitostima, i mora se omogućiti sadržaj koji je svima prihvatljiv. 

Tako da, ja mislim da trenutno građanska država u BiH ne postoji, jer većina ljudi su nacionalisti. A s nacionalistima je ovakva BiH jedina moguća. Tvrditi da su u BiH svi Bošnjaci triju vjera i tvrditi da su Bošnjaci poturčeni Srbi ili Hrvati, je nešto što rutinski prolazi na našim obrazovnim ustanovama. Sve to troje je isto, jer se ljudima u BiH negira njihov identitet, bilo Bošnjacima, bilo Hrvatima i Srbima. Rijetki su ljudi koji nisu nacionalisti i koji ne prihvaćaju ovakve ideje. Trenutno je entički identitet dominantan, i rijetko ko gleda na državu kao nešto prema čemu osjeća pripadnost. Koliko je Hrvata i Srba spremno reći da je BiH njihova država koju vole? Koliko je Bošnjaka spremno reći da je njihova država jednako u Banja Luci, Ljubuškom i Sarajevu? Vrlo malo. 

Tako da, dok je ovakva situacija, BiH ne može naprijed. Zamislimo samo na momenat da se narodi u BiH opredijele da glasaju za građanske opcije i da recimo Naša Stranka osvoji većinu u parlamentu, da predsjedništvo bude popunjeno ljudima iz građanskih opcija. Dayton ne bi bija nikakva smetnja, država bi i s njim dobro funkcionirala jer bi mi bili složni. Kad bi se mi kao ljudi sredili, država bi se sredila sama od sebe. Ipak je država na kraju krajeva ljudi koji je čine. I kad bi tada mijenjali ustav, ne bi bilo otpora, jer bi svi bili složni. Ali da bi se to desilo, građanske stranke prvo moraju ponuditi program prihvatljiv svima, a i ljudi trebaju prestati biti nacionalisti. Ovo prvo je izvedivo, dok ovo drugo, teže. Možemo se samo nadati da će nove generacije donijeti nekakvu promijenu. Jer, da bi imali građansku državu, moramo prvo bit građani.

Posted in Uncategorized.
Skip to toolbar