Tu si, osjećan te
Vatra stoji kao pečat tebe
Pogazili smo imena
Prevalili daleke korake
da pjevamo himne svojin komadima
Kome su upućene naše molitve?
Ko čeka naše korake?
Sutra, si saputnik
vjetar što šapuće stvari o meni granama
one me gledaju…
dok pognut hodan
Voda si koja bode hladno moje tabane
javlja se, želi da znan da je tu
ja hodan…
Moja gladna želja se razbije od akorde iz tvojih usta
Moje oči te slušaju,
putniče…
Ja san uz tebe ko jeka uzdaha
dok hodaš, za tvojin leđima
Ja san stranac koji te sanja
ja san majka koja te čeka
ja san konj sa kojeg sađeš i pogladiš me
da li te uopće briga?
Pustinja pere uzdahe ali
uzavrele buktinje bjesne unutra
neće smrt ugasit žeđ
neće
neće ni vječni bojovnici prozvat osuđene
iskoračiću sam
predajen se sebi
Predajen se, predajen
svu žar svojih bezbrojnih hiljada komada
danite me zvjezdama
danite me hijenama
danite me gladnima
nek moje oči plaču, neka boli
ja želin jako, želin emocije, želin tebe!
Vidiš li me? Jebi se!
Neka se polako topin ko med na tvojin usnama
Neka se razigrano gubin ko dah u tvojoj krvi
ako živ ne mogu da te okusin
ako živ
ne mogu da prodren u te i da buden dio tebe
da samoga mene sanjaš u djelovima
da jedinoga mene plačeš u zagrljajima
neka ko pepeo jedne sumnje
glas jednog zaborava
ljubav jednog diteta
nestanen u vitru.