Debeli, masni sendviči
uglađeni sakoi i utegnute kravate
odijeljeni debelin, masnin zidovima
izduženih vratova u zvjerskoj samoći
zviraju livo, desno, ko gleda, ko je tu
jel iko blizu, jel in iko sljedi stope
da se približi, da ih nađe
da in ukrade vlast
da in otme prsten moći i da
oko propadne u mulju gomile
vječiti strah.
Okrutjela života, kao da druga krv teče in kroz žile
iz nosnica in kapi bijeda, strah i plač
pada na poljane dignutih ruku
miješa se sa bijeson, krvi i suzama
i zapaljuje se u vrućoj smjesi kroz koju grabimo
glomazno koračajuć i uzdišuć, padajuć na kolina
a mi
dozivamo spasitelje i molimo se kipovima očajni
a mi
slavimo si junake, svako svoje
ispijenih vijuga i životinjskih očiju
igramo igru krvnika i žrtve
igramo igru koljača
a mi smo bijesna gomila koja u ime razapetog razapinje svoju braću
igramo igru kao lutke, sami se pretvarajuć u lutke
ne moraju čak ni s nama micati.
I dok se boje miču i dok
utopije žive u suznim očima rijetkih
i dok luđaci gledaju u nevjerici
šta njihova normalna braća radi
I dok život i dok slava
i dok Bogovi hodaju zemljon i vole
i dok lete ko labudi i rasipaju se ko voda niz pjesak
teku i cvatu sa dušama ko u košute i usnama ko u lavova
koliko još Bogova trebamo ubiti
da bi nan u očima kapnile tek mrvice sunca?
Koliko, koliko nevinih će ispaštat,
koliko probuđenih će bit odbačeno i prokleto
da bi tek malo razuma, tek minimum, minimum
minimum onoga na što se svi pozivamo i čemu svi težimo
živilo u nama?
Usplahireni i zatvoreni u svoje kutije
slipi.
Rastegnute pameti, nalipljenih pečata na mozak
pomračene duše s omčon oko vrata
stegnuton da jedva dišemo
prodajemo ruke i ubijamo sami sebe
nadajući se bar trenucima predaha, trenucima sna
i plača pred zamišljenim zvjezdama
i molitve Onome, Onome koji nadmoćno gleda
Onome koji hladno šuti dok naša tijela trebaju toplinu
Onome koji je politički korektno nepristran
dok naša duša triba zagrljaj.
Sanjamo bolje sutra, bolje prekosutra
bolji život poslje života
u nemoći
dok nan dušu imaju i nad njon orgijaju krvnici moći
stvarni bogovi od krvi i mesa
na vrhu piramide
koja leži na našin leđima.
Ali ne, ne gledaj gore
čava koji strši dobije po glavi
leđa koja bole od biča lakše zarastaju dok smo pognute glave
ne gledaj gore, ne gledaj u očito
gledaj doli, gladan si i žedan
popij lokvu u koju tvoji stražari pišaju i gaze
i pojedi mrvice koje se kotrljaju sa vrha
pomoli se i fino spavaj.
Sanjaj nešto, što po mogućnosti
nije bolje sutra.