Pravda

Ruže ti cvjetaju u očima

dok bijes kuklja

dok se usne tresu

 

Ko u pasa kad stisnut u kut gleda u prkosu

ko u labuda kad u ljepoti ponosan

ko u orla kad iznad tjesnaca leti

 

Ošibana i oborena

oskvrnjujući ti tijelo nadaju se da imaju vlast nad tvojon dušon

dišući uz rane, ustaješ

sva nepravda svita se slomila na tebi

svi ugrizi i svu bolest

si upila u svoje tijelo

probavila i sad si spremna da je izbaciš.

 

Kao dah past će noć nad tijela

kao dah lagano

kao osjećaj kad legne u stomaku

i kad osjetiš da se je poravnalo

da je odlučeno

 

Kao krv osveta će teć poljanama

i vriskovi i suze će odjekivat

i ranjenici će nać svoju utjehu

pogaženi će ustat ponosno

i šibat snopovima bijesa niz ulice

dan, će doć

kad ćemo svojim uzdasima i svojim usnama

vrelinom u svojim tijelima prizvati vratove

 

Onih što su skrivili

onih što su odlučili

onih što odabrali su

ono što su radili

 

dan će doć, kad će pravda jest ostatke zglobova

a mi ćemo imat glavnu užinu

mi koji zaslužili smo

mi koji smo trpili

mi na čijim leđima jašete s podsmjehon nas gledajuć

dan će doć kad ćemo uzet moć u svoje ruke

i prolomit će se nebo nad kojin plačemo

 

A nakon tog dana,

izaće sunce

izaće sunce i

čut će se dječji smijeh.