U proteklo vrime na blogeru san iznenađen reakcijama ljudi na ikakvu kritiku religije i pozivanje na osudu te kritike. To me upućuje na problem koliko ljudi neće da vidi očite stvari koje se nalaze prid njima, i odlučija san da požurin pisanje ovog posta o kojem već duže vrime razmišljan. Naime, radi se o nasilju u religijama. Da li religije opravdavaju nasilje? Šta je sa svin ubojstvima i ratovima u ime Boga? Većina vjernika će reć da su to sve produkti krivog tumačenja religija, da su religije u suštini miroljubive i pozivaju na ljubav a da zlo koje se dešava u ime njih je produkt krivog tumačenja bezumnih ljudi. Iako bi volija se s tin složit, jedno relativno kratko istraživanje + zdrav razum, su mi jasno ukazali da to nije točno. Nije točno da su religije u suštini miroljubive i da pozivaju na ljubav, nego upravo suprotno, u samoj srži svih monoteističkih religija leži podosta agresije, netrpeljivosti, opravdavanja nasilja i čak otvorenog pozivanja na nasilje. Kad kažen u srži, mislin na samu srž srži, na tekstove u Bibliji i Kur’anu.
Prvo da ukažen na prirodu ovog posta. Naime, postoji par stvari na koje ću se u tekstu fokusirat, i rezultat će se uglavnon bavit tekstovima o nasilju u Kur’anu. To je iz dva razloga, prvo uvjerljiva većina blogera na ovom blogeru su muslimani, te je besmisleno pisat opsežnu kritiku kršćanstvu ljudima koji nemaju problem prihvatit da je ta kritika točna. Cilj mi ukazat na ono na šta mislin da je većina vjernika ode pristrana i od čega okrće glavu a to je opravdavanje nasilja u islamu. Druga stvar je razlika u prirodi islama i kršćanstva. Naime, postoji jedan razlog zbog kojeg nije toliko potrebno kritizirat nasilje u bibliji koliko je to potribno u Kur’anu, a radi se o jednoj ključnoj razlici između kršćanstva i islama. Naime, u kršćanstvu se ne smmatra da je Biblija doslovna Božija riječ, dok islam to smatra za Kur’an. Kršćani naravno Bibliju u kompletu uzimaju kao autoritet, ali Biblija se ne triba svaćat doslovno i ono što je ključno, Biblija je djelo čovika i kao takvo more bit pogrešno. Naravno, ni jedan kršćanin ne smatra da je Biblija u kompletu pogrešna, ali neke stvari u njoj mogu bit, dok sa Kur’anom to nije stvar, Kur’an se smatra apsolutnon i konačnon Božijon objavon svin ljudima te kao takav smatra se da je potpuno tačan. Dakle, za Kur’an ne važi argument da, ako je neki njegov segment suštinski pogrešan i loš, da je to zato što eto, u to vrime ljudi, konkretno Muhamed, nije bolje zna pa eto, danas se toga ne triba držat. I zato također, ću pisat ovaj post.
Na razradu. Prvo da kažen otvoreno, sve su monoteističke religije nasilne i pozivaju na nasilje. I kršćanstvo i židovstvo i islam su ogrezli u nasilju i sveti tekstovi tih religija vrve njime. Jedina do kraja nenasilna religija je Budizam. Kršćanstvo bi, kroz primjer Isusa moglo bit na tragu Budizma, jer je Isus, kao i Buda, te također kao i Ghandi ili možda Rumi, bija lik koji se je konzistentno drža ideologije nenasilja. Ali kršćanstvo se drži i starog zavjeta u kojem piše ovo:
32 Tada mi reče Jahve: ‘Eto sam počeo da ti izručujem Sihona i njegovu zemlju. Počni osvajanje da mu zemljom zagospodariš.’ 33 Kod Jahasa presrete nas Sihon. 34 Navali on i sav njegov narod. Ali Jahve, Bog naš, predade nam ga, tako da potukosmo njega, njegove sinove i sav njegov narod. 35 Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom udarismo sve gradove s ljudima, ženama i djecom, ništa ne štedeći, 36 izuzev stoke, koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz gradova što smo ih osvojili. 37 Od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, i od grada koji je u njegovoj dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi nam odolio: sve nam ih je Jahve, Bog naš, predao.
1 Gospod, Bog tvoj, dovest će te u zemlju, u koju ideš, da je uzmeš u posjed. Otjerat će ispred tebe narode mnoge: “Hiteje, Girgašeje, Amoreje, Kanaance, Perizeje i Jebuseje, sedam naroda, što su brojniji i jači od tebe. 2 Kad ih Gospod, Bog tvoj, preda tebi i ti ih pobijediš, tada izvrši na njima prokletstvo! … 5 Nego ovako s njima postupajte: žrtvenike njihove porušite, kamene spomenike njihove porazbijajte, sveta stabla njihova sasijecite i rezane bogove njihove u ognju spalite! 6 Jer ti si narod, koji je posvećen Gospodu, Bogu svojemu. Tebe je izabrao Gospod, Bog tvoj, između svih naroda na zemlji, da budeš narod, koji pripada samo njemu.
Moglo bi se još toga navodit, ali nema potrebe. E sad, na onaj zanimljiviji dio, o islamu. Često san čuja kako na blogeru ljudi kažu kako su znanstvenici proučavali Kur’an i kako su zapanjeni kako je napredan, kako su razni ljudi zbog te spoznaje prilazili na islam itd. To je možda točno, ja svakako ne sumnjan da postoji puno toga dobrog u Kur’anu, ali problem je što postoji i ona druga slika, ona koju vjernici neće da vide, jer ako bi je vidili značilo bi da osnovna dogma njiove religije nije točna. Jer, naime, ako je Kur’an konačna i doslovna božija objava po kojoj se ljudi tribaju vodit, u njoj ne bi tribale pisat stvari koje ću doli ispod citirat. Također da kažen, da znan da je Muhamed napravija revoluciju u Arapskom svitu. Svjestan san da je tretman žena prije Muhameda bija užasan, i da je on popravija njiov položaj, također je uveja red u arapsko društvo, što je sve svakako za pohvalu. Ali to što je on popravija tadašnje društvo, ne znači da su te njegove reforme dovoljno dobre za društvo danas. Društvo se kroz povijest često minjalo i minja se, i brojne su stvari prije bile normalne a danas su nan neprihvatljive. Muhamedov nauk koji je unapridija tadašnje arapsko društvo, koliko je tada bija napredan sad je nazadan, i sad ću to i pokazat.
Prva stvar, u tom tobožnjeg miroljubivom ranom islamu, bili su diskriminirani svi pripadnici drugih religija, bili su prisiljeni da plaćaju vjerski porez, koji je također glavni uzrok konverzije na islam u arapskim društvima. Citat : Kuran 9:29-30
Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Posalnik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno.
Jevreji govore: “Uzejr je – Allahov sin”, a kršćani kažu: “Mesih je – Allahov sin.”* To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah! Kuda se odmeću?
Također, Muhamed u Kur’anu poziva na otvorenu diskriminaciju židova i kršćana: Kuran 5:51
O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na Pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.
Kuran 5:72
Nevjernici su oni koji govore: “Bog je – Mesih, sin Merjemin!”A Mesih je govorio: “O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.
Muhamed u Kur’anu odobrava mučenje ratnih zarobljenika, i to na sljedeće načine: Kuran 5:33-34
Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju.* To im je poniženje na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja velika, ali ne i za one koji se pokaju prije nego što ih se domognete! I znajte da Allah prašta i da je milostiv
Kur’an sasvim nedvosmisleno odobrava nasilje nad ženama:Kuran 4:34
Ljudi su poglavari ženama, zato što ih je odlikovao Allah jedne nad drugima, i što troše oni iz imetaka svojih. Zato su dobre poslušne, čuvarke nevidljivog, što čuva Allah. A one za koje se plašite nepokornosti njihove, pa posavjetujte ih, i ostavite ih u posteljama, i udarite ih. Pa ako vas poslušaju, tad ne tražite protiv njih puta. Uistinu! Allah je Uzvišeni, Veliki.
Kur’an odobrava seks sa ropkinjama, za koji se ne navodi da je potriban njiov pristanak, što je znači odobravanje silovanja ropkinja: Kuran / Sura 4. En-Nisa
A onome među vama koji nije dovoljno imućan da se oženi slobodnom vjernicom – eto mu one u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice – a Allah najbolje zna kakvo je vjerovanje vaše – ta jedne ste vjere.* I ženite se njima, s dopuštenjem vlasnika njihovih, i podajte im vjenčane darove njihove, kako je uobičajeno, kada su čedne i kada javno ne čine blud i kada tajno ne žive s ljubavnicima. – A kada one kao udate počine blud, neka se kazne polovinom kazne propisane za slobodne žene. – To je za onoga od vas koji se boji bluda; – a bolje vam je da se uzdržite! Allah prašta i samilostan je.
Također se dopušta i seks sa ženama zarobljenim u ratu, što je opet silovanje zarobljenica:
Zabranjuju vam se: Matere vaše, kćeri vaše… i udate žene, osim onih koje zarobite;*
U dokaz seksa sa zarobljenicama evo i ovaj dio Sure: 33:39 objavljuje:
O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti.
A Allah prašta i samilostan je.
Također, jedan mit san čuja često da se ponavlja na blogu a to je kako je islam najmudrija religija, kako zahtjeva mudrost i promišljanje, donošenje svog mišljenja itd, evo i citat za to: Kuran 33:36
Kada Allah i Posalnik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta.*
Mislin da je ovo dovoljno citata uz Kur’ana, da post ne bude predug. I sada, ja pitan svakoga ko će reć da je Kur’an konačna Božija objava, kakav to Bog dozvoljava ove stvari? Da bi imali normalno društvo, ove stvari ne da su neprihvatljive, nego su predmet zgražanja kad se dešavaju. A u Kur’anu su jasno dozvoljene. I ko će mi reć da ovo nije točno, da je ovo posljedica mog neshvaćanja islama nek mi navede kako ijedan od ovih citata nije točan. Ako citati s druge strane ne važe, onda je to prihvatanje stava da Kur’an nije apsolutna Božija objava, te raskidanje sa temeljnon dogmon islama. Za neke stvari ode spomenute se pokušavaju dat smišni argumenti u obranu, npr čuja san za ovaj citat za udaranje žene da mi cura kaže kako je i udarac čačkalicon udarac, kao eto to je nešto bezveze, dozvola da se ženu udari. Ko misli to nek mi navede di je navedena restrikcija na to koliko i kako se ženu smi udarit, koliko puta, koja jačina itd. Također, objašnjenje da Kur’an na puno mista poziva na poštovanje žene je nevalidno, niko ne govori da muž ne triba poštovat ženu, ali pitanje je šta se porazumjeva pod poštovannje, i kad ona njega ne poštuje (po njegovom tumačenju ne poštuje) ima pravo da je udari. I jedan kroz jedan jasno, sad na koje manevre ljudi prilaze priko ovoga da bi sebi održali svoje virovanje ja ne znan.
A ako je ovo nešto što vridi samo za Arape u to vrime onda Kur’an nijje apsolutna Božija objava za sve ljude. Također što se tih primjera tiče, poznato je da je Muhamedova žena Ajša imala 6 godina kad su se vinčali, a 9 godina kad su stupili u spolne odnose. To znači da su se seksali prije njene spolne zrelosti a da ne govorimo o psihičkoj zrelosti kad su se vinčali. Kome je ovo normalno i opravdano, nek mi odgovori na pitanje, bi li svoje dite uda za nekoga sa 6 godina i dozvolija tog nekoga da se s njon seksa kad joj bude 9? A ako ćemo reć da je to bija tadašnji običaj da se to tako radi, to je ok, ja se sa tin i slažen, ali to onda znači da Božiji poslanik nije primjer kako se triba ponašat i šta se triba radit.
Nadalje, dalo bi se puno pričat o religijama, konkretno Kur’an dozvoljava Poligamiju koja je opet većini neprihvatljiva i turbopatrijarhalna je. Zahtjeva pokrivanje žena dok se muškarci ne tribaju pokrivat, ženin glas ko svjedok vridi samo pola glasa muškarca i žena smi nasljedit samo pola onoga koliko nasljeđuje muškarac., Generalno i islam i kršćanstvo vrše jednu segregaciju žena i muškaraca i duboko su patrijarhalne religije koje imaju jasno zadate uloge za muškarce i žene. Sve je to, u današnjem društvu neprihvatljivo. No, ipak cila ova stvar bi sasvim drugačije izgledala kada bi samo posmatrali iz malo drugačijeg ugla. Naime, temeljna razlika između početaka kršćanstva i islama je u njiovoj poziciji. Kršćanstvo je počelo kao bunt protiv vlasti i širilo se kroz mase koje su bile ugnjetavane od strane rimskih vlasti, dok je sa islamon stvar suprotna, Muhamed relativno brzo osniva kalifat sa islamon kao njegovin temeljnin državnin zakonon, te islam od društvenog pokreta veoma brzo postaje državna ideologija. Kao takav, sasvim je normalno da ima mana, jer uopće nije za očekivat da država u sedmom stoljeću bude savršena. Kršćanstvo je došlo u istu poziciju kasnije, i zato postoje stanovite razlike u dogmama dviju religija. Religije su u početku bile veliki kolglomerati različitih stvari, one su bile pokušaji uspostave reda u društvu i kroz religiju se isprepliću prve vrste državnog prava. I istina jest, po mom povijesnom proučavanju, tadašnja Arapska islamska država je bila najnaprednije društvo u svitu. Al to ne znači da je ono šta je tada bilo napredno napredno i danas.
Ni kršćanstvo nije imuno na ovu kritiku kršćanstvo je u srednjem vijeku krojilo pravo u Europi i svi znamo kako je to izgledalo. No, zahvaljujuć sekularnoj struji u Europi, kršćanstvo je kao religija moralo odustat od svojih pretenzija na vlast, i zahvaljujuć tome dobili smo društveni napredak koji se je desija. Ista stvar je potrebna i islamu da bi se razvija i evoluira ko religija. Nadalje, po svojin pravilima i dogmama islam je radikalniji od kršćanstva, upravo iz navedenog razloga da se smatra da je Kur’an doslovna Božija riječ koje se triba držat. Ali to ne znači da su muslimani radikalniji il gori od kršćana. Kroz povijest, kršćani su uradili puno više zla nego muslimani, i kad sagledamo tretman drugih vijera u islamu, iako je nepravedan, opet je bolji od onoga kako su kršćani tretirali druge vjere u svojin državama. To samo pokazuje da ljudi nisu vezani moralom kakav se promovira u religijama, i da sve religje koliko god miroljubive bile, ako jesu, će uvik bit zloupotrijebljene, i obrunuto, ako religije odobravaju nasilje, moralni ljudi ga ipak neće odobravat. Ko što san već bija naveja, jedina konzistentno miroljubiva religija je Budizam, nenasilje je centralni princip u Budizmu, ne samo da se zabranjuje ubijanje svih ljudi nego se zabranjuje ubijanje svih živih bića. Također Budizam nudi i praktične upute kako se rješit nasilnih tendencija, pojedinac se upućuje na meditaciju putem koje će se odvojit od svojih emocija i doć u stanje mira i ljubavi prema svemu što postoji. Pa ipak, iako je Budizam takav, opet postoje primjeri Budista u Mianmaru i Šri Lanci koji ubijaju muslimane i kršćane. To je zato jer su ljudi ljudi, bez obzira na religiju.
Uglavnon, moja poanta, na koju pozivan svakoga da mi proturječi, je da nije istina da su monoteističke religije u suštini miroljubive a da je nasilje rezultat krivog tumačenja. Upravo suprotno, i kršćansstvo i židovstvo i islam u nekoj mjeri odobravaju nasilje te ako ćemo ih se ispravno držat imat ćemo nasilno i nepravedno društvo, ustvari, vjernik more bit do kraja moralan jedino ako krivo svati ove citate koje san gori naveja, ako ih svati ispravno, onako kako su zamišljeni, bit će nasilnik. Svjestan san da se ovo mnogima neće svidit, ali to nije moj problem, ono što ja želin ode je da iznesen očito, a ovaj paradoks u religijama je sasvim očit. Većina vjernika ni ne zna za ove citate, a većina onih koji znaju je već toliko indoktrinirana da misle kako ovi citati ipak nisu takvi kakvi izgledaju, da je za njiovo svaćanje potrebno dublje poznavanje islama i kršćanstva. Šta ima nedvosmisleno u ovim citatima? Ovo su jasno date naredbe i dopuštenja, tako da ko god smatra da nisan u pravu, nek mi proturječi. Eto, pozivan vas na reakciju. 🙂