Ludilo

4

Jedna od temeljnih dogmi našeg društva i današnje znanosti, kad su u pitanju ‘mentalne bolesti’ je stav da je to disbalans kemije u mozgu, i da moramo pit tablete koje će nam regulirat tu kemiju. Na ovom sisitemu se bazira cila naša psihijatrijska zajednica i farmaceutska industrija. Ono što ne govore je to da zapravo nikad nije znanstveno dokazano da, npr depresija nastaje zbog manjka serotonina u mozgu, i tome slično. Još jedan mit glede ‘mentalnih bolesti’ ili radije da to nazovem ekstremnim stanjima svijesti jest to da se takvi ‘poremećaji’ prenose genima. Nikad, znači, nikad nije nađen gen ni za kakvu ‘psihičku bolest’. Razlog zbog kojeg ovo sve stavljam pod navodnike je zato što se cila ova priča oko ljudi koji imaju halucinacije, čuju glasove, imaju depresiju i siično može gledat iz potpuno drugog kuta. U raznim šamanskim kulturama se osobe koje su kod nas označene kao ‘mentalno bolesne’, posmatraju kao ljudi sa darovima koji mogu bit korisni za zajednicu. Često ti ljudi završe kao šamani i iscjeljitelji, ne svi naravno, al jedan dio da. Ovo zadnje pišem jer se u našem društvu na psihoze il druge probleme gleda kao na nešto što nema smisla ni značenja, nego je samo poremećaj koji triba ispravit kemikalijama. Dok kod plemenskih zajednica ta iskustva imaju svoj smisao i dio su jakog procesa transformacije ličnosti u drugu bolju osobu. Psihičke krize i problemi se mogu gledat kao stepenica ka boljem, dubljem tebi, umjesto kao poremećaj koji moraš rješavat lijekovima, koji u tebi ubiju i radost i druge emocije uz to što ti otupe i uklone simptome koji su ti smetali. Ustvari, lijekovi za psihičke bolesti samo maskiraju problem, a ne liječe ga. Doduše, to nekome odgovara, i to je ok, nekome je preteško nosit se sam sa sobom i radije će bit na lijekovim, što je ok, svakom njegov izbor. Al mislin da se triba poslat jaka poruka i da se triba minjat psihijatrijski sistem ovakav kakav je koncipiran trenutno. Iz ludila može izronit nova osoba, samo ako ima pravo vodstvo kroz taj proces, taj proces je ujedno i duhovan, ima i duhovnu dimenziju, i teško je nać nekoga ko je sposoban da nas vodi kroz krize kad se pojave. Možda možemo sami izvuć poruke iz toga šta nam se dešava, ako se oslonimo na svoju intuiciju da nas uči, ali bilo bi puno lakše da imamo nekog da radimo s njim. Jedna opcija je možda Joga, druga rad sa šamanima, treća je možda konvencionalna religija, ali triba nam i duhovna kompomenta u probavljanju ovih iskustava jer ona jesu duhovna, to je poziv na duhovno buđenje, ali nije svak spreman da na tome radi sam, a psihijatrija kakva je danas guši proces lične transformacije tako što nas lijekovima udaljava od nas samih. To kažem kao osoba koja je bila na psihijatriji i ima dijagnozu. No, ne treba psihijatriju demonizirat, nekad je potrebno neke ljude tretirat lijekovima, ali to bi tribala bit iznimka a ne pravilo. Ili bi se na to barem moglo barem gledat ko privremena pomoć, poput flastera, a ne stvarno liječenje rane. U nekim slučajevima može pomoć psihoterapija, mada ne znam koliko može pokrit taj duhovni element, za to uglavnom moramo otić negdi drugo, na neku drugu adresu. U svakom slučaju, kad sretnete nekoga ko ima djagnozu, nemojte ga gledat kao mentalnog bolesnika, nego osobu sa darom i potencijalom da postane iscijeljitelj u svojoj zajednici ili da bude produktivan na neki drugi način, a njegovi problemi su ustvari i njegovi učitelji. To mogu reć iz prve ruke, nistagmus koji san dobija me naučija puno toga, i poveja na duhovno putovanje koje je nevjerovatno. No dobro, dosta mene, ovo pišem inspiriran filmom koji san pogleda, i evo vam ga tu. 5 dolara je cjena da ga se pogleda streamom, što je sitnica, s obzirom koliko je dobar film

Posted in Uncategorized.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Skip to toolbar