Pesma

Dok otimamo snovima ono malo zraka
Srca nan kucaju na rezervi
Okupani melodijon uhranjene dosade
Inertno se smijemo suncu
Dok iza, u šumi, šuškaju noćni stranci
S očima straha.

Ja te sanjan u noćnon klubu
Na misečini, na pijesku
Možda te izmišljan i možda se lažen
Možda se hranin idejama svoje nemoći
Ali osjećaj je dobar.

Čekamo voz za neki prolazni trenutak
Jedan momenat, tanak i boležljiv
Sakriven od očiju sviju, ali naš je
Momenat u kojem sve prestane
Momenat u kojem vukovi zapjevaju
I momenat u kojem si mirna.

Ja… šta želin? Di te vidin?
Vidin te tanko u očima želje
Vidin te dublje, vidin te daleko, visoko
Vidin te nježno i grubo Strastveno

Vidin te tanko, tanko, u pozadini riječi,
Iza onog zvuka kad jezik dotakne nepce
Vidin te u raskidanoj boli, ubodenu u moje tijelo, sakrivenu
Kao tajno znanje, kao veličanstvena vještina

Vidin te kako sanjaš i kako ti emocije struje prema meni
Vidin te kako stojiš dok čekaš tramvaje, kako ulaziš…
Vidin te kad su te silovali, vidin te kad si se smijala
Vidin te u prodornon dodiru, dok ti se prsti zavlače pod moju kožu
I presvuku je s mene
Da mi ljubiš meso i slatku krv.

Vidin te dublje od nade i gladnije od svemira
Vidin te snažnije od straha i ljepše od boli
Vidin te esencijalno, neodoljivo
Zamišljeno kao miris starca dok čita novine
Žar voditelja dok ti pobija argumente
Vulgarno kao pokret gole i savršeno pune noge dok se diže prema meni
I otkriva želju u svom korjenu

Vidin te u daljini, u visini
Malen i nedovoljan, nedostojan
Neosvojiv, nedodirljiv
Nepostojan
Sasvim ništavan i nepostojeći
Tražin te u ničemu, u praznini
Da dotakneš moju nepostojanost
I pretvoriš se u mene
Da se rastvorimo i nestanemo jedno u drugo
Ko pokret u zrak
Ko ljubav u prošlost
Ko jezik u ustima.