Ostavljeni ko boje na sivoj misečini
Plivamo
Kiša se sliva niz prozore
Dodirivan staklo i gledan si u odraz
Izgleda ko da mi se liju suze
Pretvaranje unutarnjeg sebe u mijeh
Poljupci su se ohladili na tanjiru
Crno bijeli stan sanja neke emocije u noći
Da li si došla, izdaleka i crvena
Da moju kosu boji mirovanje
Dok trizno pratin tvoje korake pod svjetlima?
Rana na rukama se suši
i vrane lete nebom sa željama.
Zubi su se razvodnili i bol je okopnila
Ostali smo samo mi,
ko vječnost stari
i bar ko dvi vječnosti zagorili
Pijemo si suze duše iz očiju
Tako su crne, a tako pune svega.
Kad jutarnji slapovi umiju dicu na ulican
I dok kišobrane grabe oni koji još viruju,
Dok se drže za klimave konstrukcije,
Ti prati moje drhtaje
Pij moje poljupce
Diši moje poglede
Jer znaš, ja svako jutro ostanen sam
Pod staklenin oblacima, sleđen od straha
Kidan si komade ludila sa tijela
samo da se probudin
Samo da sanjan tvoje tijelo
Dok mi ruka prilazi priko tvoje tople kože
A sa usana sluzi vječnosti kape na tvoje grudi
Dok te ljubin.