Nešto kontan, vazda je za nacionalizam opravdanje rat. A šta je opravdanje onima koji su počeli rat? Drugi svjetski rat možda, ustaše itd? Šta je ustašama opravdanje za drugi svjetski rat? Možda velikosrpska diktatura u Kraljevini Jugi? A Srbima za to, vječiti argument, Turci, Osmanlije, Austro-Ugari. Gledan u Srbiji dižu spomenik Gavrilu. To bi moglo bit i ok, da Gavrilo stvarno jeste junak i borac za slobodu naše zemlje, ali nije. Gavrilova sloboda je pripajanje Bosne i Hercegovine Srbiji, ko i ostalin mladobosancima. Mlada Bosna ko pokret nije bija antifašistički, svi mladobosanci su tvrdili da je Bosna i Hercegovina Srpska zemlja i da je triba ujedinit sa Srbijon. Jedini legitimni antifašisti i antinacionalisti u našoj historiji su bili komunisti. Jedino oni su tili da izgrade državu koja će bit svačija i koja će bit jednaka za sve. Bilo je i naravno tih želja prije komunista kao pojave, ali komunisti su bili jedina koliko toliko čista skupina po pitanju nacionalizma. A eto, i to je potrajalo dok je postoja veliki vođa koji je bija razuman i drža konce u rukama. Kasnije, kad je doša Milošević, ideja komunizma je opet postala ideja velike Srbije.
No, triba bit iskren i pogledat istini u oči. Niko od naših nacija nije čist i niko od nacija uopće. Ne postoji čista nacija, isto ko što ne postoji ni apsolutno prljava nacija. Kad gledamo recimo drugi svjetski rat, svi su složni kako su Njemci zli a Saveznici dobri. Na stranu Hitlerov bolestan um, to je jedna priča za sebe, al šta je bila politika Njemaca i u drugom i u prvom svjetskom ratu je uzimanje dio kolonijalnog kolača koji su držali, Britanci, Francuzi a kasnije i Amerikanci za sebe. Saveznici nisu ni po čemu moralno ispravniji od Njemaca, oni se nisu borili za slobodu nego za nastavak vlastitog robovlasništva. Borili su se samo za svoju dominaciju. Niko od tih strana nije moralno ispravan. Također ni Rusi, mislin da je suvišno pričat o Staljinu i o njegovoj politici. Čak Staljina bi mogli osudit ko glavnog krivca za nepopularnost ljevice i ideje socijalizma, jer je on bukvalno izvršava atentate na sve komuniste u zemljama koji se nisu slagali s njin i prihvaćali njegovu dominaciju. Jedini razlog što je sam Tito se uspija održat na vodstvu Jugoslavenskog komunističkog pokreta je to što je bija odan Staljinu, što je kasnije prikinija na našu sriću, kad je već posta predsjednik Jugoslavije.
Što se tiče samog našeg nacionalizma i nacija, triba se sučit s par stvari. Prvo, apsurdno je u srednjem vijeku pričat o Hrvatima, Srbima i Bošnjacima i o ikakvim nacijama uopće. To je ko da govoriš da su neki ljudi iz srednjeg vijeka bili rokeri ili metalci. U srednjem vijeku su postojala plemena koja su imala privremene saveze, te igron slučaja iz tih saveza su kasnije nastavale države. Tako da jedino moremo pričat o državi Hrvatskoj, Bosni i Srbiji, al Bošnjaka, Srba i Hrvata kao nacije nema. Ljudi u srednjem vijeku u prosjeku nisu bili dalje od 12 kilometara od mista di su se rodili. Ne triba spominjat da su bili mahon nepismeni i da praktično nisu imali nikakve informacije o mistima dalje od njiovog mista živvljenja. Govorit o nekakvoj nacionalnoj svijesti i naciji u tom vrimenu je glupost. Nacije su produkt novijeg doba, produkt koji je uvjetovan razvojen medija, povećanjen pismenosti, odabiranjen standardnog jezika i naravno, uticajen čiste političke moći. Nacije oblikuju u današnji oblik centri moći koji nastoje proširene vidike ljudi koji se više ne identificiraju samo sa svojin selon i okolicon, nego se povezuju sa širokon grupon ljudi koju praktički i ne znaju, iskoristit za svoju dominaciju. Zašto je nacija koja je danas ovakva kakva jest postala takva je produkt političkih okolnosti. Ljudi često misle da je ključan jezik, što nije točno. U italiji se govori 30 različitih jezika, Njemci su također govorili međusobno nerazumljive jezike. Postoje regije u Njemačkoj di stanovnici su pričali skoro isto ko Nizozemci, ali s obziron da su oni završili u Njemačkoj i učili Njemački standardni jezik danas su Njemci. Također ecimo Baski ko narod, zato što nemaju svoju državu se u Francuskoj npr asimiliraju i sada ih se većina smatra prvenstveno Francuzima.
Tako da, nacije nisu neka prosta datost, one su konstrukt. Proširivanje ljudske svijesti i izgradnja jednog šireg identiteta jest produkt vrimena i moremo reć da je nasta prirodno, ali zašto su se nacije oblikovale točno kako ih imamo danas je splet političkih okolnosti, da ne kažen slučajnosti. Isto ko što se s vrimenon javila proširena svijest koja je rezultirala idejom nacije, danas se javlja sveljudska, planetarna svijest. Nalazimo sve više ljudi koji se prosto osjećaju ko ljudi bez obzira na vjeru, državu, boju kože, seksualnost itd. Ja mislin da je to historijski napredak u odnosu na ideju nacije i da će nacije eventualno nestat, erozija ideje nacije je već evidentna i taj se proces već dešava. Ali ipak, neki ljudi nisu u stanju uvidit da je nacionalni identitet samo ideja u njiovoj glavi i posmatraju ga kao neku objektivnu činjenicu. No, to će s vrimenon nestat. Kad se radi o našim ljudima zbog kojih san i počeja pisat post, čiste nacije nema.
Samo da priletin kratko dešavanja u našoj historiji. U Osmanskom carstvu kršćani su bili diskriminirani, nisu smili bit vojnici, plemići il ikakav viši stalež te su morali plaćat porez na svvoju vjeru. To muslimanima nije smetalo, nije zabilježena ni jedna pobuna muslimana npr u Bosni zbog njiove braće kršćana, dok su se sami kršćani bunili i dizali pobune. Kad je Turska se povukla, također muslimani nisu se borili za jedinstvenu Bosansku državu, borili su se za ostanak Osmanlija. Istina postoja je pokret Husein Kapetana Gradaščevića koji je bija na tragu ideje Bosanske nacije, ali taj pokret i dalje nije bija pokret za neovisnost. To je bija pokret protiv ukidanja moći lokalnog plemstva i elite jer su Turci provodili reformu vojske u kojoj su tili podredit sve svoje krajeve Istambulu kao centru i ukinit lokalnu samostalnost. Moremo reć da se tu već nazire lokalna svijest koja bi mogla vodit u ideju nacje, ali ipak same te ideje nacije i Bosanske svijesti nema, nema čak ni isključivo Bošnjačke kao muslimanske svijesti. Radi se o obrani interesa, i tu leži ključ nastanka nacije inače, radi se interesu elite određenog naroda, koji skupa oblikuje granice svoje države te time udara temelj idućoj naciji. Iako, sama elita se ne mere smatrat ko glavnog uzročnika nastanka same nacije, jer postoje države koje su pokušavale nametnut određenin grupama unutar sebe nacionalni identitet koje te grupe odbijaju. To vidimo kod nas di Hrvati i Srbi su kroz povijest cilo vrime negirali Bošnjacima njiov identitet i pokušali ih konvertirat u Hrvate i Srbe, bezuspješno. Ali ipak, interes lokalne elite je jako bitan.
Sa dolaskom Austro-Ugarske je, i to triba reć jasno i triba bit iskren, nastupilo pravednije stanje nego u Osmanskom carstvu. Iako Osmanlije jesu prid sam kraj uveli ista pravila za kršćane i muslimane, s dolaskon Austro-Ugarske nije se desila nikakva očekivana diskriminacija muslimana a ni pravoslavaca koji su bili odani režimu. Austro-Ugarska jest u određenim stvarima išla na ruku katoličkoj komponenti u BiH ali nikakvo sustavno diskriminiranje se nije dešavalo. Također, austrougari su čak i podržavali ideju Bošnjaštva tri različite vjere, jer in je to išlo u prilog da smanje Hrvatski i Srpski nacionalizam i pretenzije na Bosnu. Iako sama ideja Bošnjaštva svih vira je nastala još ranije, i razvili su je, ironično, franjevci. U vrime Austro-Ugarske javlja se živ politički život u kojem moremo pratit jednu jasnu korelaciju. Svi veliki, slavni pjesnici, političari koje danas Srbi, Hrvati i Bošnjaci slave su nacionalisti. Otac Hrvatskog naroda Ante Starčević npr je tvrdija da su Slovenci i Bošnjaci ustvari Hrvati. Petar Kočić npr ko slavni srpski pjesnik je tvrdija da su svi u Bosni Srbi i da Bosnu triba pripojit Srbiji. Svi su nacionalisti, odreda. Većina Bošnjaka u AU pak žali za Turskon, ali ubrzo nastaje pragmatična struja koja nastoji formirat identitet Bosanskih muslimana unutar postojeće Austro-Ugarske. Velik broj muslimanskog stanovništva se je iselija iz Bosne i otiša u Tursku. Tako da, kad sagledamo stvari kako su bile, niko se nema šta smatrat pravednin i ispravnin. Svi su nacionalisti i to je tako, jer je to logična posljedica nacionalnog identiteta i uopće grupnog identiteta u njegovoj nezrelijoj fazi. Zrela ideja nacije more bit tolerantna i uvažavat razlike, ali ona i dalje podržava te razlike i ostavlja tenzije između njih. Te tenzije i probleme more razriješit jedino sveljudska a ne nacionalna svijest. A sad za dalju povijest ne tribamo pričat, o četnicima, ustašama i zadnjem ratu, mislin da je to bar većini jasno.
Poanta je, generalno nacionalni mitovi su potpuno netočni i nema opravdanja za nacionalizam. To je naprosto zaostalo stanje svijesti osobe koja ne mere vidit granice izvaan svoje nacije s kojon se iz ko zna koje vlastite nesigurnosti poistovjećuje. Nije opravdanje rat, nije opravdanje ništa. Rat jest otežavajuća okolnost i ja ne znan šta bi ja npr da sad zarati, kakav bi bija. Al eto, npr profesor na curinom mi fakultetu, zove se Željko, bija je u Armiji BiH u kojoj mu sigurno nije moglo bit do kraja ugodno, proša je rat i danas nije nacionalista. Zato što neko ko nije nacionalista nije nacionalista, ko ima široke vidike ima široke vidike, a ko nema nema. I to je tako. Postoje otegotne okolnosti za nečiji nacionalizam ali ne postoji opravdanje za nacionalizam.